Besim-efendija Šeper, bivši glavni imam u Bosanskoj Gradišci, sportista u mladosti, humanista i čovjek dijaloga, objavljivanjem knjige „Ostajem do kraja“ nikoga u ovom gradu nije ostavio ravnodušnim.

Prepuna autorovih utisaka iz ranog djetinjstva, odrastanja i školovanja, stupanja na imamsku službu u Bosansku Gradišku, ratnog i poslijeratnog perioda, knjiga se čita u dahu i navodi čitaoca na razmišljanje. Stječe se utisak da je Šeper snažnim dojmom na čitaoca postigao pun efekt.

- Knjiga nije samo svjedočenje o mom bitisanju u Bosanskoj Gradišci u minule četiri i po decenije, pogotovo u ratnom vremenu, nego i o stradanju i mukama mojih sunarodnika. Osjećao sam unutrašnju potrebu da je napišem, u namjeri da knjiga postane svjedočanstvo o jednom vremenu i da buduće generacije znaju o teškim vremenima, koja su, nasreću, iza nas - rekao je Šeper.

Autobiografska knjiga Besima Šepera „Ostajem do kraja“ prepuna je vrijednih fotografija, zanimljivih dokumenata, imena žrtava, ali i egzekutora i hronološki poredanih argumenata i činjenica. Koliko je zanimljiva i vrijedna ova knjiga, govori i podatak da je svojom građom poslužila i u radu Tribunala u Hagu. 

Čitalac ostaje skoro bez daha čitajući Šeperovo svjedočenje o odrastanju s još devetero braće i sestara u zeničkom selu Plahovići, školovanju u čuvenoj Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu te dolasku u Bosansku Gradišku. Koliku je ljubav osjećao prema Bosanskoj Gradišci, govori i činjenica da ga ni ratne strahote nisu mogle odvojiti od grada u kojem je proveo 45 godina života.

Šeper kaže da, osim redovnih molitvi tokom ramazana, dosta slobodnog vremena provodi na biciklu. Veliki je ljubitelj prirode i dobrih ljudi.

- Svakodnevno biciklom prijeđem više kilometara. Usput susrećem dobre ljude, razgovaramo, evociramo uspomene, popričamo o planovima – zaključuje naš sagovornik. 

Upisan prije rođenja

Besim Šeper, šesto od desetero djece Šerifa i Melće Šeper, vjerovatno je jedinstven po tome da je upisan u matičnu knjigu rođenih nekoliko mjeseci prije rođenja. O tome u svojoj knjizi svjedoči ovako: 

- Ratno stanje 1944. godine. Otac je bio obavezan da pomaže snabdijevanju jedne partizanske jedinice i upućen je u Travnik. Svratio je kod  Rešada Imamovića, tadašnjeg imama i matičara. Posavjetovao je oca da me upiše da sam rođen, dao mi ime Besim i odredio datum rođenja 13. januar 1944. godine. Rekao je ocu ako se rodi djevojčica, da mu javi, kako bi dodao i slovo „a“ imenu. Rodio sam se u proljeće, u vrijeme behara i nije trebalo prepravljati ime.

Bajram s porodicom 

Besim-efendija Šeper kaže da uživa u ramazanskim danima na penzionerski način. Redovno odlazi u džamiju i priprema se za najradosniji dan, Bajram.

- Bajramske blagdane provest ću kod kuće, penzionerski. Doći će mi moje stare džematlije, a očekujem i svoje najmilije, sina i kćerku da dođu iz Sarajeva i drugu kćerku iz Zenice. Ja i hanuma Zejna s velikom radošću čekamo Bajram - kaže efendija Šeper.