U povodu Dana nestalih, koje organizuje Udruženje za traženje zarobljenih i nestalih općine Hadžići, danas je u Centralnoj džamiji proučen Tevhid.
Od oko 250 ubijenih građana ove općine pod rubrikom „nestalih“ još se vodi 88 Hadžićana. Mada se zna da nisu nestali, već umirali od premlaćivanja, kopanja rovova na prvim borbenim linijama, ubijani u živom štitu... Najviše njih mučki je ubijeno u Lukavici. Čak 46 zatočenika umrlo je od batina u najvećim mukama.
Hadžihasanović: Vlasti ništa ne čine da se pronađu naši najmiliji
- Vlast ništa ne čini da se pronađu naši namiliji. To je jadno, tužno žalosno. Nema te riječi da iskažemo naše negodovanje, bol i tugu, kaže Mevlida Hadžihasanović, predsjednica udruženja nestalih općine Hadžići.
Feridi Nišić iz Musića, pobijena je gotovo sva rodbina.
- Teško je da teže ne može biti. 24 godine su od zločina, a za koste naših najmiliji još uvijek tragamo. A sve se zna. Zna se da su u logoru kasarne Lukavica do smrti pretučena 46 zatočenika. Zna se ko je bio komandant kasarne, kada je to bilo, ama baš sve. Među njima je bio i moj brat Mujo. Moja majka Hadžira crkla je za njim i drugim mojim najmilijim. Ljudi umiru, a nisu dočekali da svoje najmilije dostojno sahrane, da im prouče Fatihu. Vlast u Hadžićima kaže da je tužba za zločine na području općine Hadžići podnesena, dok u Tužilaštvu BiH to negiraju. Neko ne govori istinu. Tražiti ćemo od odgovornih u Hadžićima da nam tužbu dostave na uvid, jer prilikom predavanja mora postojati potvrda kada i pod kojim brojem je predata, kaže Ferida Nišić, sekretar Udruženja nestalih općine Hadžići.
Plač i suze danas su odjekivale ispred džamije u Hadžićima, gdje je plakat sa slikama i imenima nestalih.
- Tragam za više članova svoje rodbine. Ne mogu svatiti da se i pored toliko godina ne zna gdje su. Zna se ko je u Lukavici, tom zloglasnom logoru bio odgovoran, kada se desio zločin. Svjedoci su oko 300 logoraša. I njih je danas, na žalost, sve manje. Ljudi umiru. Da li neko čeka da svi nestanu i da ne bude svjedoka, kaže Hatidža Mehmedić.
U naselju Musići, na samom početku agresije počinjen je veliki zločin. Ono što nije ubijeno agresor je odveo u logore.
Mehmed - Hemo Musić: I dan danas tražim kosti svojih najmilijih
- I moj brat Miralem mučki je ubijen u logoru Lukavica. Zna se da je zajedno sa 46 logoraša umro od batina .Tu su bili dva amidžića Mujo i Irfan Musić, te više rođaka. Ni do dan danas ne znamo gdje su njihove kosti, kaže Mehmed - Hemo Musić.
