Andžej Kravčik (Andrzej Krawczyk), ambasador Republike Poljske, u misiji u našoj zemlji boravi već tri godine. Ovo mu je, kako nam je kazao, najizazovniji zadatak u dosadašnjoj karijeri, a glavni cilj mu je zbližiti naše dvije zemlje.

U razgovoru za “Dnevni avaz” Kravčik je govorio o pozitivnim iznenađenjima koja su ga dočekala nedugo nakon dolaska u BiH, o Bosancima, kao i o svojoj porodici.  

Podjela i raspad

Koliko dugo boravite u našoj zemlji i šta ste znali o BiH prije dolaska?
    
- Prije dolaska, bio sam upućen u ratnu historiju BiH, srebreničku tragediju, kao i u veoma složenu strukturu vlasti. Bosna i Hercegovina je multikulturalna zemlja, u kojoj se miješaju elementi Austro-Ugarske, Otomanskog carstva, pravoslavlja i samim tim je veoma privlačna za nas, koji dolazimo iz centralne Evrope. Historija, podjele i raspad Jugoslavije uvijek su zanimljiva tematika.

Kako Vam se dopadaju Bosanci, naša kultura i običaji?

- Pozitivno sam iznenađen visokim stepenom obrazovanja ljudi na ovim područjima te njihovim znanjem stranih jezika. Imao sam priliku susresti se s Bosancima koji su završili fakultete u Maleziji, Turskoj i Japanu.

Ljudi su pristupačni i prijateljski nastrojeni, kao i u većini dijelova svijeta gdje sam boravio. Pri tome mislim i na obične građane, a ne samo na krug ljudi u kojem se krećem. 

Što Vam je do sada najinteresantnije s čim ste se susreli za vrijeme boravka u našoj zemlji?

- Bosna i Hercegovina ima specifičnu organizaciju sistema. Nigdje drugo u svijetu nisam se susreo sa pojmom “dvije škole pod jednim krovom”, s tim da jednoj skupini učenika, naprimjer jedne nacionalnosti, nastava počinje u 8 ujutro, a drugoj nešto poslije kako se ne bi susretali. 

Direktor jedne takve škole sa ponosom mi je kazao da imaju organizirane zajedničke časove informatike, jer su na svim ostalim predavanjima učenici razdvojeni. Sve mi je to djelovalo veoma čudno, ljudi se ne vrednuju po karakteru nego po sasvim drugim kriterijima. Možda to trenutno zvuči naivno, ali smatram da je takva vrsta obrazovanja nezdrava. 

Vjerujete li da će se to u skoroj budućnosti promijeniti?

- Optimista sam i vjerujem da ćete ovakve, nacionalističke podjele uspješno prevazići. Nažalost, za tako nešto potrebno je vrijeme i iako smo mi ovdje ponajviše posmatrači te iako ne postoji konkretno rješenje za ovaj problem, ipak se nadam da ćete, uz zajedničke napore i zalaganja, ostvariti krajnji cilj. 

Najsitniji detalji

Gdje ste živjeli prije dolaska u našu zemlju?

- Moj životopis je tipičan za postrevolucionarni period srednjoistočne Evrope. Život mi je podijeljen u dva dijela tako da sam prije skoro 30 godina specijalizirao modernu političku historiju. 

Autor sam nekoliko knjiga pa sam zbog toga u diplomatsku misiju poslan u Češku. Potom sam živio u Bratislavi i, naposljetku, moja treća misija je Bosna i Hercegovina, što smatram znatno izazovnijim zadatakom.

Je li to bio Vaš izbor?

- Budući da sam specijalizirao područje istočne Evrope, bio sam savršen kandidat za problematiku ove regije. Kao i uvijek u životu diplomate, naviknete se na novu zemlju, ljude i njihove običaje. 

U Varšavi sam imao pripreme prije dolaska u misiju u vašoj zemlji te sam pokušavao usvojiti i najsitnije detalje kako bih stvorio bolju sliku o onome što me čeka. Tri mjeseca sam, također, proveo učeći lokalni jezik. Dosegao sam nivo da mogu bez problema čitati novine, gledati televiziju ili slušati radio. Komunikacija u svakodnevnom životu ide mi nešto slabije, kao i čitanje romana, ali se nadam da će se i to u skorije vrijeme promijeniti. 

Šta izdvajate kao najvažniji realizirani projekt za vrijeme boravka u našoj zemlji?

- Vodeće svjetske sile, poput Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Kine, Turske i Velike Britanije, a potom i susjedne zemlje Hrvatska, Srbija i Slovenija, imaju mnogo veću odgovornost i prisniji odnos s Bosnom i Hercegovinom. Poljska i BiH imaju potpuno različitu historiju i, iako Poljaci osjećaju empatiju prema vašem narodu, znanje o situaciji na ovom području kod Poljaka je prilično ograničeno.  

Pored toga, nastojimo biti aktivni i ulažemo određene napore, iako su oni ograničeni. Organizacija samouprave, parlamentarne procedure i agrikultura su, naprimjer, područja gdje možemo pokušati napraviti značajne rezultate. Zbog toga su osnovni ciljevi Ambasade u BiH da jedni o drugima što više naučimo, jer iako nismo susjedi, dijelimo zajednički prostor i dužnost nam je da se pomažemo. Primjera radi, nakon katastrofalnih poplava koje su zadesile ovu regiju u maju 2014. godine, Ambasada Poljske obnovila je dvije škole.

Školski zadatak

Je li i Vaša porodica s Vama u Sarajevu?

- Nažalost, nije. Moja supruga je pedijatar i radi u bolnici. Zbog posla kojim se bavi, nezamislivo je da napusti posao na četiri godine, koliko traje diplomatska misija. Ali, odlično funkcioniramo i viđamo se svakog drugog mjeseca. To vrijeme iskoristimo maksimalno, zajedno putujemo, uživamo u dobroj hrani i odlascima na koncerte. 

Imamo troje djece, kćerku i dva sina. Kćerka je sociolog i zaposlena je u nevladinoj organizaciji koja se bavi edukacijom. Stariji sin je pravnik, radi u jednom od ministarstava, a drugi je zaposlen kao tehnički producent u jednoj televizijskoj stanici. Moja djeca i unučad su odlični ambasadori BiH u Poljskoj.

Ambasador Poljske sa suprugom: Maksimalno iskoristimo vrijeme koje provedemo zajedno

Kako provodite slobodno vrijeme?

- Uživam u putovanjima i obilasku BiH, koja se može pohvaliti nevjerovatnim prirodnim ljepotama. Fasciniran sam historijom Mostara, koji sam posjetio minimalno 30 puta. Zanima me napredak ovog grada kao komunikativnog centra na relaciji između Istanbula i Evrope u 16., 17. i 18. stoljeću, kao i dramatični događaji iz devedesetih godina te današnje poteškoće s uspostavljanjem vlasti, što u nama budi savjest i refleksije.

Trebinje je podjednako lijepo, a atmosfera u Blagaju pored Mostara i osjećaj prilikom boravka u tom malom, ali neobično lijepom mjestu, uistinu je nevjerovatan.

Mostar je Poljacima zanimljiv

Koliko je BiH zanimljiva u Vašoj zemlji kao turistička destinacija?

- Kao Ambasada, pokušavamo uvjeriti turističke agencije u Poljskoj da dođu u Sarajevo. Moram priznati da im je Mostar do sada bio najinteresantniji.

Smatram da se kroz uzajamne posjete turista Poljska i BiH mogu zbližiti, što će dodatno učvrstiti naš odnos. Interesantno je da većina Poljaka dolazi iz pravca Dalmacije iako bi bilo logičnije da dolaze iz pravca Slavonije. 

Unuka Viktorija piše u školi o BiH

Kažete da su članovi Vaše porodice ambasadori BiH u Poljskoj. Na koji način oni doprinose boljem imidžu naše zemlje?

- Moja desetogodišnja unuka Viktorija je, napirmjer, za školski zadatak, u kojem je morala odabrati zemlju koju će prezentirati, izabrala Bosnu i Hercegovinu. 

Predstavila im je prelijepe gradove ove zemlje, poput Mostara i Višegrada, ali i Neuma i značajnih 20 kilometara morske obale. Takve stvari su veoma korisne, jer su Poljaci nerijetko u dilemi je li Međugorje u BiH ili u Hrvatskoj. Velika je to šteta, jer imate predivnu zemlju, u kojoj se miješa toliko različitih kulturnih i vjerskih elemenata, što može biti veoma primamljivo.