Travničanin Muris Terzić snimao je dvije godine film o putu spasa, kojim su Srebreničani krenuli u ljeto 1995. godine. 

 Emotivno i zahtjevno

Zato je sa svojim Travničanima krenuo na “Marš mira” i snimao skoro svaki korak na tom putu, mjesta i svjedočenja, shvativši koliko je važno pričati o golgoti Srebrenice i njenih preživjelih te prikazivati svijetu istinu.

Prvo snimanje prije dvije godine bilo je teško i zahtjevno, bilo je užareno ljeto, ali su najteže od svega bile emocije.

- Snimanje u Potočarima je bilo najteže i najemotivnije. Teško je posmatrati majke koje grle tabute svojih najbližih, svjedočiti tolikoj boli. Posebno je teško i uznemirujuće bilo ući u Fabriku akumulatora. Uhapsila me je policija Republike Srpske dan nakon dženaze, jer mi nije dozvoljeno snimanje iz zraka – prisjeća se Muris.

Još godinu i po u Živinicama, Travniku, gdje god je znao i mogao, Murisu su preživjeli pričali svoje bolne priče, oplakivali najrođenije, sjećali se najtežih trenutaka u životu. 

Svaka od priča jedan je roman koji, nažalost, nema sretan završetak. Svaka je svjedočanstvo o Evropi s kraja 20. stoljeća, pred čijim je očima nestajao jedan narod, grad, jedan svijet.

“Put spasa Srebrenica” sada će na svoj put, prikazivati se onima kojima je stalo do istine.