SRETNO Našim komoratima svih naroda i narodnosti želimo zdravlje i uspjeh

Zbog čega je bitan Dan rudara

Tuzla je kao kolijevka bh. suživota i borbe za radnička prava postala mjesto okršaja bešćutne vlast i vrijednih ljudi

H. Bijedić

Spomenik husinskim rudarima u Tuzli

Foto: Arhiv


Koračajući historijskim hodnicima neke stare države naših naroda i narodnosti, ne možemo da se ne zapitamo kako se počeo slaviti Dan rudara u Bosni i Hercegovini.

Neposredno po završetku Prvog svjetskog rata, rudnici uglja postaju mjesto profiterstva za vladajuće slojeve društva, a rudari predmet bezobzirne eksploatacije u narednih nekoliko godina.

Pošteni i časni radnici

Od 1918. do 1920. godine komorati u svim dijelovima naše države su bili izloženi nemilosrdnim ugnjetavanjima bez uživanja bilo kakvih prava. Pošteni i časni radnici su izašli s osnovnim zahtjevima pred Zemaljsku vladu BiH koji su se ogledali u povećanju plaće i boljim uvjetima rada. Vlada je odbila zahtjeve rudara. To je bio razlog da se 21. decembra 1920. godine krene u generalni štrajk rudara Kreke, Zenice, Kaknja, Ljubije, Mostara i Breze.

Vlada je postavila ultimatum rudarima da, ako se u roku od tri dana ne vrate na posao, gube poslove te stambena prava nad državnim stanovima. Jedna od represivnih mjera vlasti u cilju stavljanja štrajka pod kontrolu je bila i naredba o iseljavanju rudara Slovenaca iz njihove kolonije u tuzlanskom naselju Kreka. Sve to će dovesti do svjetski poznate Husinske bune, tj. oružanog otpora rudara lošoj vlasti.

Prema historijskim podacima, obustava rada je bila potpuna u ovim rudnicima, a od ukupno 5.100 rudara štrajk je podržalo njih 4.800. Neki drugi historičari navode i da je u štrajku učestvovalo ukupno 7.000 rudara. Štrajk je imao i političke konotacije koje su, između ostalog, rezultirale donošenjem "Obznane", kojom je zabranjeno djelovanje Komunističke partije.

Štrajku se pridružuju i metalci, a na radnim mjestima, u skladu s važećim odredbama, bile su samo neophodne osobe radi zaštite rudnika od požara i poplava.

Prve žrtve štrajka su pale u Tuzli 27. decembra, u sukobu rudara Kreke i žandara. Sedmorica rudara su poginula, više desetina ranjeno, a oko 400 njih je uhapšeno.

Takav odnos vladajućih struktura je izazvao revolt u cijeloj zemlji, tako da štrajk izlazi van granica Bosne i Hercegovine.

Tokom januara i februara 1922. održano je i suđenje, na kojem je više 350 rudara optuženo, dok je suđeno samo njih 20-tak.

Jure Kerošević, rudar porijeklom s Husina, osuđen je na smrt vješanjem zbog ubistva žandara, a ostatak optuženih je dobio kazne od kojih je najviša bila 15 mjeseci.

Velika prekretnica

Nakon sudske odluke izbijaju neredi, kako u BiH tako i u cijeloj Kraljevini SHS, a posredstvom Komunističke partije slučaj ''Kerošević'' se problematizirao na međunarodnom nivou. Tako je Četvrti kongres Komunističke internacionale u Moskvi 30. novembra 1922. pozvao proletere svih zemalja da pruže podršku pomilovanju Keroševića.

Kralj Aleksandar Karađorđević 4. decembra 1922. donosi ukaz o pomilovanju Jure Keroševića, kojim mu je smrtna kazna zamijenjena dvadesetogodišnjom zatvorskom.

Tako je Tuzla, kao kolijevka bh. suživota i borbe za radnička prava, postala mjesto okršaja bešćutne vlast i vrijednih rudara.

Naposljetku, to je doprinijelo većoj brizi o rudarima i njihovim uvjetima rada te povećanju obima radničkih prava. Kerošević je 1937., nakon 17 godina robije, pušten na slobodu.

Ova velika prekretnica za rudare i sve radnike tadašnje Kraljevine SHS kasnije se počela slaviti kao Dan rudara u Bosni Hercegovini 21. decembra. 

U Tuzli i ostalim rudarskim krajevima Dan rudara se slavio sa većim žarom od Nove godine.

Kako rudari danas zarađuju svoj hljeb sa sedam kora, oni to najbolje znaju.

NA VRH

Podijeli članak na