Mladi u BiH s roditeljima žive i nakon 30. godine

KOD MAME JE NAJLJEPŠE Čak 186.000 djevojaka i mladića nema mogućnost ili se ne želi osamostaliti

Mladi u BiH s roditeljima žive i nakon 30. godine Veze uspostavljene u srednjoj školi, koje su duge i po 10 godina, raspadaju se jer parovi ne mogu doći do posla, kaže psiholog Čedomir Novaković

Samostalan život mladi u BiH teško mogu započeti. Jer, bez posla i sredstava za egzistenciju nemaju gdje da odu. Ne preostaje im ništa drugo nego da s roditeljima žive i nakon punoljetstva.

No, ono što zabrinjava jeste alarmantno veliki broj osoba starijih od 30 godina koje žive s roditeljima, a takvih je čak 186.000 u našoj zemlji! Radi se o podacima Agencije za statistiku BiH koji su uzeti iz popisa stanovništva 2013. godine. Još je poraznije da među njima ima i onih koji se nisu uspjeli osamostaliti ni do 50. godine.

 Emotivni i socijalni faktori

Ovi rezultati ipak ne iznenađuju ako se na papir stave troškovi osamostaljivanja. Naime, da bi se odvojili od roditelja, mjesečno za kirije moraju izdvojiti 200 do 400 KM, za režije 100 do 200, a za džeparac 500 maraka. Većina ih za to nema mogućnost, jer nigdje ne rade.

Podaci pokazuju da s roditeljima više žive mladi u gradovima, dok se djevojke i mladići sa sela od roditelja odvajaju već sa 18 godina, kako zbog studija tako i zbog potrage za poslom u gradu. Veći je čak broj muškaraca nego djevojaka koje s roditeljima dijele dom.

Da je status mladih zabrinjavajući i da se zbog teškog materijalnog stanja mnogi ne mogu osamostaliti, ispričao nam je Haris iz Sarajeva, koji živi s majkom i ocem, a ima 36 godina.

- Nisam jedan od onih koji čekaju da ih neko vodi, da dobiju sve "na tacni". Radio sam u trgovini iako sam završio fakultet. Od 600 KM mjesečno nisam mogao platiti kiriju, režije, izlaziti, tako da ne pomišljam da odem od roditelja iako živimo u jednosobnom stanu. Spavam na kauču u dnevnom boravku. O zasnivanju svoje porodice još ne mislim, jer moram osigurati neka primanja od kojih ćemo moći živjeti - kazao nam je Haris.

Kaže da je zbog toga što i dalje živi s roditeljima pretrpio mnoge uvrede od rodbine, prijatelja, komšija.

- Svaki dan me pitaju kad ćeš se ženiti. Prešutim. Ali, ne bude mi lako kada mi kažu da sam „jalovac“, da „ne želim porodicu“, to jako zaboli - kaže nam ovaj mladić.

Psiholog Čedomir Novaković kaže da mnogi iz straha danas bježe od braka, dok su brojniji oni kojima to materijalna situacija ne dozvoljava. O sposobnosti mlade osobe za odvajanje od roditelja, osim ekonomskog faktora, kaže, odlučuje i njihova intelektualna, socijalna i emocionalna zrelost, sposobnost da funkcioniraju u društvu i brinu se o sebi.

- Dva osnovna ekonomska parametra su da imaju neko zanimanje ili posao i neka sredstva da obezbijede sebi krov nad glavom. Jer tada im je bitniji ekonomski nego emotivni faktor. Asocijacija im je da će, ako uđu u brak, postati socijalni slučajevi ako ne budu imali pomoć roditelja, čak postoji i strah da ne upadnu u ekonomsku ovisnost o njima. Sve to kod njih igra odlučuju ulogu hoće li se osamostaliti – pojašnjava Novaković.

  • Novaković: Bježe od braka
    Novaković: Bježe od braka

Dotaknuo se ovog segmenta i s naučne strane.

- U nauci i medicini produžen je taj tzv. rodni interval. Prije je bila logika da, ako se mladi ljudi ranije ožene, ranije će dobiti i potomstvo i ranije će im djeca pomoći u tom ekonomskom aspektu. To je sada promijenjeno. Ljubav među članovima uže ili šire familije je poprilično nestala, smanjila se, tako da su u nekim kalkulacijama dominantniji lični faktori nego što je to tradicija da se ljudi žene do 25. godine. Sada je i ta granica rađanja sa 30 pomjerena na 45 godina. Promjena je i u kulturi i statusu. Mali broj roditelja očekuje da ih djeca „spase“ – pojašnjava Novaković.

 Nemamo toliko vremena da biramo

Tvrdi i da je njegova ordinacija sve punija kada je riječ o mladima koji imaju ove vrste problema. Pomoć traže svakodnevno.

- Veze uspostavljene u srednjoj školi, koje su duge i po 10 godina, raspadaju se jer ti parovi ne mogu doći do posla. Naš odgoj ogleda se u tome da, kada se osamostalimo, preuzimamo odgovornost ne samo za sebe nego i za ono što smatramo svojom porodicom, dakle, to su ključne stvari – ističe.

No, ukazao je na vrlo bitnu stvar - da nemamo toliko vremena da biramo.

- U nekim normalnim okolnostima vrijeme na zemlji svugdje podjednako teče. Međutim, korištenje vremena kao kategorije ili kao mogućnosti ovdje je pobrkano. Zato se žene u 40. ili 50. godini, a tada je vrlo teško vratiti neku psihološku klimu iz 22. ili 25. i 30. godine. Bez obzira na to što sve češće čujemo „nije nikad kasno“. Nikad nije kasno za neke stvari, ali za neke je čak prekasno, jer ima neki redoslijed. Priroda je ostavila neki prostor da se u njemu sve uradi onako kako je ona to odredila – naglašava Novaković.

 Hrvatska na vrhu ljestvice  

Da situacija nije ovakva samo u BiH, vidi se prema podacima „Eurostata“. Kada je riječ o zemljama Evropske unije, čak 75,4 posto mladih u dobi od 25 do 29 godina i dalje živi kod kuće, a to je uglavnom doba kad su već završili srednjoškolsko pa i visoko obrazovanje.

Od zemalja regije Hrvatska je u vrhu ljestvice. S druge strane, najniža stopa mladih koji žive s roditeljima bilježi se u Norveškoj - 40,8 posto muškaraca i 30,1 posto žena, a kada mladi uđu u dobnu skupinu od 25 do 29 godina njih samo devet posto u Norveškoj i dalje živi s roditeljima.

 Od 16 do 29 godina muškarci koji žive s roditeljima

 93,1 posto u Hrvatskoj

 89,2 posto u Slovačkoj

 88,3 posto Italija

87 posto Malta

Od 16 do 29 godina djevojke koje žive s roditeljima

 82,4 posto na Malti

 82,3 posto u Hrvatskoj

 31,9 posto Danska

 30,1 posto Finska

Preuzmite aplikacije Dnevnog avaza za Android i iOS.

Povezano
NA VRH