Potpuno mi nestvarno djeluje to da imam zdrav bubreg, a još imam osjećaj da se trebam spremiti i otići na dijalizu, kaže nam Enis Nurkić iz Živinica, kojem je, nakon čak 30 godina dijalize, 27. decembra uspješno obavljena transplantacija u Turskoj.

Novi život

Novi bubreg dobio je zahvaljujući građanima i organizacijama koji su pomogli u skupljanu novca i zahvaljujući svojoj sestri, koja mu je bila donor. On i sestra Enisa Klopić još su na klinici u Istanbulu, ali se uspješno oporavljaju. Transplantaciju je doživio kao poklon za novu godinu, novi život.

- Dobro sam. Bubreg radi. Ali, nisam još ni svjestan toga svega. Dvije sedmice sam bez dijalize. Treba vremena da se čovjek navikne i na to dobro. Nisam smio piti vodu, a sada mi kažu da moram piti tri litra dnevno. Kada mi daju da jedem, ja sve gledam sumnjivo kao da sam još na dijalizi. Psihološki je to rat. U februaru bi bila puna 31 godina kako svaki drugi dan idem na dijalizu. Nije to malo. Valja se navići – rekao je Nurkić u telefonskom razgovoru.

Obolio je, kaže, u svojoj 15. godini i od tada je pod stalnim stresom i neizvjesnošću šta će mu život donijeti.

Stalni strah

- Maltene sam od malih nogu na dijalizi. Stalni je to strah za život. Sestra mi je donirala bubreg. Ali, operacija nije mogla biti ranije jer sam imao hepatitis C. Treba se sada naučiti na normalan život – polušaljivo nam priča Nurkić.

Ističe da sada jedva čeka da krene kući, u svoju Bosnu i svojoj supruzi. - Moja žena za mene je pravi borac. Upoznali smo se baš na dijalizi. Ona je imala dvije neuspješne transplantacije, ali je toliko optimistična. Jedva čekam kući – priznaje Nurkić.

Treba pomoć za lijekove

Nurkić je na svom Facebook profilu napisao da mu je potrebno još malo finansijske pomoći, najviše za lijekove. Ispričao nam je da lijek koji mu je neophodan košta oko 3.500 KM u BiH, ali ga je moguće u inozemstvu nabaviti i jeftinije. - Supruga i ja nismo zaposleni. Ja primam očevu penziju – dodao je Nurkić.