Olimpijska bajka od Skenderije i Zetre pa do Igmana, Trebevića, Jahorine i Bjelašnice zadivila je svijet tih februarskih dana 1984. godine. Prije 35 godina Sarajevo se popelo na Olimp i ponosno pokazalo svu svoju raskošnu ljepotu, prirode i ljudi.

U danima prije početka Igara svi su bili zabrinuti hoće li biti snijega... 

Postoji anegdota da je poznati sarajevski muzički urednik, rahmetli Husein Vladović dan prije početka Olimpijskih igara stranim novinarima rekao da postave sve za snimanje i da će prve utrke biti održane jer će snijeg pasti. 

A onda, tog 8. februara 1984. osvanulo je divno, čisto, olimpijsko snježno jutro…

Sutradan su Vladovića pitali kako je znao da će pasti toliko snijega pred otvaranje, a on im je na lošem engleskom rekao: "We do our best, Allah do the rest" (Mi dajemo sve od sebe, Allah se pobrinuo za ostalo). 

Olimpijske igre u Sarajevu građani su pripremali sami, a za maskotu Igara izabran je sada već legendarni Vučko. 

Prijedlog za maskotu dao je slovenski slikar Jože Trobec, a Vučko je odabran putem najvećih jugoslavenskih novina i časopisa među 836 prijedloga umjetnika s područja bivše Jugoslavije. 

Vučko je oko vrata imao crveni šal, a na ramenu je nosio par crvenih skija. Vučku je u reklamnim spotovima i prezentacijama glas posudio Zdravko Čolić. 

- To mi je jedna od najljepših uspomena. Kada je počela Olimpijada, kompozitor Nikola Borota me nazvao i rekao da treba nekoga ko će posuditi glas špici, kada maskota Vučko skija po planinama - prisjetio se ranije Čolić u jednom intervjuu.

Pjesma je nastala spontano, jer nisu imali pojma što bi to Vučko mogao pjevati dok skija.

- Uzeo sam gitaru, prebirao po akordima i onda je Borota rekao: "Pa, što bi drugo mogao pjevati nego 'Saaaraaajevooo, Saaaraaajevooo' i da malo vuče na sevdalinku'', ispričao je Čolić.

Danas, 35 godina kasnije, Vučko je prepoznatljiv suvenir Sarajeva. Maskote Vučka redovno se viđaju na skijalištima oko Sarajeva, a rijetko koji turista iz grada ode bez privjeska s likom omiljenog vuka.

Tokom godina Vučko je pomalo promijenio izgled, a plišana verzija mnogima je ostala simbol djetinjstva i doba kada je "čitav svijet znao da postoji grad gdje se kafa zakuha i fildžan ostavlja - ako ko naiđe, je*** ga".