SJEĆANJA

Rabija bila prva žena iz svog kraja koja je otišla na bauštel

Deset godina, učeći njemački u suzama, prala tanjire u restoranu, potom se zaposlila kockarnici, a vikendom radila na bauštelu

Deset godina prala tanjire u objektu kod Kelna

H. ČALIĆ

15.2.2019

Život Rabije Karić, 70-godišnjakinje iz Orahovice Donje kod Gračanice, nije bio lagan. Kao najstarije dijete u mnogočlanoj porodici, radila je i ženske i muške poslove u kući i van nje te imala obaveze prema mlađoj braći i sestrama, koji su rasuti po svijetu: od Malezije i Njemačke do Hrvatske i Slovenije.

Briga o braći

I danas, kada je u zasluženoj penziji, brine se o dvojici bolesne braće, Fahrudinu i Hajrdinu, koji od države mjesečno kao invalidi dobivaju samo 83 marke. Sve ostalo je na plećima ove plemenite žene.

Karić: Kada su otvorene granice “krenula kud je noge nose”

Rabija nam priča da je već sa 12 godina počela raditi teške poljoprivredne poslove. Za mizernu dnevnicu potom je radila u velikoj ciglani u susjednom Sočkovcu, pa u kovačnici u Gračanici, a onda je 1969. godine, kada je, kako kaže, Tito otvorio granice, “krenula kud je noge nose”. - Zna se da su Bosanci i Hercegovci tih godina masovno krenuli na rad u zapadne zemlje, Njemačku, Austriju, Italiju. Ali, u okolici, osim mene, nije zabilježen slučaj da žena krene na rad preko granice – prisjeća se Rabija odlaska u Njemačku.

Slala pare

- Deset godina sam, učeći njemački u suzama, prala tanjire u jednom restoranu kod Kelna. Onda sam se zaposlila u kockarnici. Ja sam radila dan i noć, a vikendom na bauštelu i samo se tako može zaraditi vani. Pare sam slala majci, i danas čuvam čekove – objašnjava ova vrijedna žena.

Karić: Danas se posvetila poljoprivredi

Ni danas, kada je u penziji, ne miruje, te se brine o stoci koju ima. U velikim obavezama bila je i prilikom naše posjete.

- Mogu reći da ste mi nafakali. Malo prije vašeg dolaska, moja ovca rase romanovska ojanjila je četvero janjadi. Tako je bilo i lani – kaže nam.

Kaže da ima pet ovaca i šest junica i da hoće da ima punu štalu životinja.

- Ja volim raditi. Šta bi čovjek, ako je zdrav, da sjedi i ubija se od dosade cijeli dan – kaže nam Karić.

Kako se gubi krvavo zarađeni novac

Rabija kaže da se tokom rada u kockarnici nagledala svega. - Gledala sam kako ljudi gube i po pet hiljada za pola sata. Bilo je i naših koji su gubili krvavo zarađeni novac – priča ona.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.