Na ovogodišnjoj kolektivnoj dženazi u Potočarima 11. jula bit će i 74-godišnja Fata Isaković iz srebreničkog naselja Pobuđe. Ona će iz Gračanice, gdje živi u izbjegličkom naselju Lohinja, u Srebrenicu doći sa svoje četiri kćerke, Hatom, Fatijom, Muškom i Adilom.
Slike užasa
U zemlju će spustiti kosti svoja dva sina, Kasima (24) i Asima (22), koji se nisu uspjeli izvući iz srebreničkog džehenema. Zbog toga ne može da spava, pije lijekove, pred očima su joj stalno slike užasa.
- Nikad majčino srce neće zaboraviti svoja dva cvijeta, Kasima i Asima. Znali smo, čim su u Potočarima razdvojili žene i djecu na jednu, a muškarce na drugu stranu, da će se desiti zlo. Ubijali su ih kao zečeve. One koji su ubili Kasima i Asima neka stigne Allahova kazna, molim se na svakom namazu. A kad ovi političari iz RS kažu da u Srebrenici nije bio genocid, ja ih pitam - pa ko pobi više od osam hiljada ljudi? Ko ubi moga Kasima i Asima? - priča majka Fata.
I gladna i bosa
Suprug Muhibija je umro početkom agresije na BiH, a ona je s djecom godinu bila u Pobuđu, potom tri u Srebrenici. I gladna i bosa.
Kada je došla na područje Gračanice, u selo Orahovica, kaže, radila je najteže poljoprivredne poslove, samo da ne misli na ono najgore. Ni dva joj zeta nisu živa dočekala slobodu.
Smiraj za duše
- Idem da svoja dva sina ukopam u Potočarima, da se smire njihove duše, da im mogu Fatihu proučiti. Ovim će se ispuniti moja čežnja da znam gdje leže njihove kosti - kaže Isaković, koju je posjetio gradonačelnik Gračanice Nusret Helić.
