BAJRAMSKE PRIČE

Kako nam je komšija Jakub uljepšao Bajram kao niko za 30 godina

Ne mogu reći da smo svake godine klali kurban, ali mogu reći da smo se uvijek trudili da ga kupimo i podijelimo rodbini i komšijama, kaže Talić

Safet i Azra Talić: Sudbina ih iz Konjica dovela u Tuzlu. A. BAJRIĆ

Piše: E. Skokić

11.8.2019

U porodici Talić iz Tuzle Ramazanski i Kurban-bajram dočekuju se i ispraćaju s velikom radošću. Safet i Azra Talić rodom su iz okolice Konjica, ali su ih putevi sudbine doveli u Tuzlu, gdje su na svijet donijeli sinove Elvedina i Ermina Talića. Prvi je vrhunski informatičar, a drugi imam u džamiji u Ceriku kod Tuzle.  

Dok sjedimo pod vinovom lozom, Safet se sa posebnom radošću prisjeća Bajrama od prije 30 godina.

Obilazak imama

- U mom rodnom mjestu običaj je bio da se poslije bajramskog ručka krene u obilazak mjesnog imama, a onda svih komšija. Ako taj posao ne bi završili prvog dana Bajrama, nastavili bi sutradan. Bajram 1979. godine, nakon rođenja sina Elvedina, dočekao sam u naselju Batva, gdje smo bili podstanari, s toliko tuge što ne mogu biti s roditeljima i komšijama. A onda je, negdje oko podne, na vrata pokucao komšija Jakub iz mog rodnog mjesta sa suprugom. Njegov mi je dolazak odagnao svu tugu i prazninu.  

Da mi je neko u tom trenutku ponudio najnoviji Mercedes ili da vidim komšiju Jakuba, odabrao bih ovo drugo. To sam njemu rekao tada, a evo, i vama tri decenije poslije. Nemoguće je riječima opisati taj osjećaj kad vam neko na takav način uveliča Bajram i donese radost u kuću – s ushićenjem govori Safet Talić, koji je mujezin u Moluškoj džamiji, u čijoj je gradnji i sam učestvovao.

U njegovoj porodici oduvijek se prakticirala vjera. Otkako znaju za sebe, Safet i njegova Azra poste ramazan te kolju kurbane.

- Ne mogu reći da smo svake godine klali kurban, ali mogu reći da smo se uvijek trudili da ga kupimo i podijelimo rodbini i komšijama. Posljednjih godina, hvala Allahu, koljem sa sinovima dva kurbana – kaže on.

Puna kuća

U vrijeme bajramskih blagdana, njihova kuća je puna. Dolaze sinovi sa svojim suprugama i sa četvero unučadi...

- Nijedan dan nije kao Bajram. Poseban je osjećaj kad proslavljate Bajram, a još posebniji kad vam na bajramski ručak dođu djeca s unučadi. Taj se osjećaj ne može opisati. Nijedno veselje ne može nadmašiti radost dana kad dolazi Bajram – govori Azra Talić.

Suđeno je bilo da dođem u Tuzlu

Safet Talić u Tuzlu je došao 1976. godine zbog posla. Korača 71. godinom života, a odlazak iz rodnog mjesta i dolazak u Tuzlu opisuju Božijom voljom.

- Sve je to, rekao bih, sudbina. Allah, dž. š., je odredio gdje ću ići, proživjeti i ostati. Nije sve u životu onako kako mi hoćemo. Kad se sve svede, nije u pitanju ni posao, a ni novac. Određeno mi je da živim u Tuzli i ja sam to Allahovo određenje prihvatio – kaže Safet Talić.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.