RAT I MIR

I oni koji su se vratili sanjaju o odlasku

Devedeset posto objekata u ovom mjestu bilo je minirano i srušeno do temelja. Jasna je namjera bila da se ovdje ljudi nikad ne vrate

Ostalo tek dvadesetak porodica. Avaz

Piše: S. Tulić / Avaz.ba

15.2.2020

Sudbinu brojnih bosanskohercegovačkih gradova i općina iz kojih naši građani odlaze trbuhom za kruhom u zapadnoevropske zemlje, dijele i stanovnici Bosanske Krupe, među njima i mještani Velikog Dubovika, podgrmečkog povratničkog sela. 

Ovdje je prije agresije živjelo oko 350 mještana, oko 80 porodica. Danas ima tek 20 domaćinstava.

Rušeno do temelja

Veliki Dubovik, selo na entitetskoj granici između općina Bosanska Krupa u Federaciji i Krupa na Uni u Republici Srpskoj, godinama je pusto. U proteklom ratu ova mjesna zajednica i njeni stanovnici doživjeli su velika razaranja i raseljavanja, što je svrstava u red najporušenijih. Rijetko ćete koga sresti seoskim putem s kim bi ste razgovarali.

Selo bez ljudi i puta, uvjeta za ostanak. Avaz

- Naše mjesto bilo je razrušeno doslovno do temelja. Devedeset posto objekata u ovom mjestu bilo je minirano, srušeno do temelja. Jasna je namjera bila da se ovdje niko nikad ne vrati. Drugo, nikome nismo uz put. Udaljeni smo od centra grada skoro dvadeset kilometara, i to makadamskim putem - kaže nam Hašim Grošić, predsjednik Savjeta MZ Veliki Dubovik.

To je i glavna prepreka za život u selu, naročito zimi. A novca za popravak puta nema.

Nestala nada

- Do sada je obnovljeno sedamdeset osam kuća, a dvadeset ih je stalno useljeno. Na obnovu čekaju vlasnici još dvadeset porodičnih kuća. U ovom podgrmečkom selu ne postoji ni mjesna ambulanta, pa se do ljekara putuje u Bosansku Krupu. Malobrojni učenici nastavu do petog razreda pohađaju u pet kilometara udaljenoj područnoj školi u susjednom Zalinu, a učenici starijih razreda u Krupi – kaže nam Grošić.

Mještani Dubovika žive od poljoprivrede. Ali, i ono što je ostalo u selu mašta o odlasku.

- Bilo je neke nade poratnih godina. Pokrenuli smo uzgoj malina. No, poslovi su propali i situacija je teška – jadikuje Grošić.

Kilometri za kilogram soli

Koliko je život u Duboviku težak, svjedoči i činjenica da selo nema ni trgovinu pa mještani za kilogram soli ili litar ulja moraju doći do osamnaest kilometara udaljene Bosanske Krupe.

Vlast je povratnicima odavno trebala osigurati život dostojan čovjeka i tako zaustaviti odlazak i posljednjeg Dubovičanina u bijeli svijet.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.