Legendarni košarkaš sarajevske Bosne Zdravko Čečur, koji je danas preminuo nakon dugogodišnje borbe s karcinomom prostate, u februaru je za "Dnevni avaz" dao svoj posljednji intervju.

Naš novinar posjetio je Čeču u Domu penzionera u Trebinju, prisjetivši se njegovih košarkaških početaka na trebinjskoj Brekani, uspjeha sa „Studentima“, života u Sarajevu, drugovanja s Mirzom Delibašićem Kinđetom i Davorinom Popovićem. 

Tada je legendarni košarkaš i boem kazao da mu je najveća želja da još jednom vidi Sarajevo i posjeti grobove svojih prijatelja, ali da sumnja da će mu se ispuniti, jer bolest sve više uzima maha. 

- Nekad sam svakog decembra na godišnjicu Mirzine smrti i svakog juna na godišnjicu Davorinove smrti išao u Sarajevo. Već nekoliko godina ne mogu, ne mogu daleko od doktora. Operisan sam prvi put prije tri godine i prije nepuna dva mjeseca. Već mi je napadnuta kičma i koštana srž, od čega me sve više boli i ruka. Osim terapija, primam i infuzije, tako da sam često u bolnici - objasnio je Čeča, prisjetivši se se mladosti i drugovanja pored Trebišnjice i Miljacke. 

Iz Sarajeva je otišao za košarkom u Pulu, gdje je upoznao bivšu suprugu, majku svojih sinova Saše i Davorina. Vjenčane je, naravno, bilo u Trebinju, a kumovi su bili, a ko bi drugi nego Mirza i Davorin.

Kazao je da je u Dom penzionera došao jer više nije mogao sam, a i penzija kojuje primao iznosila je tek nešto više od 200 KM.

- Dvije godine išao sam u javnu kuhinju, a onda sam prodao stan i došao u Dom. Novac od stana odavno je potrošen, ali zahvaljujući Gradu Trebinju, Centru za socijalni rad i Domu penzionera, ja sam ovdje. Imam svu potrebnu njegu. Iz svog stana uzeo sam samo krevet, jer ja ovoliki nisam mogao stati u ove male krevete - ispričao je tada Čeča.

Neka mu je vječna slava i hvala.