Vladimir Krajinović, Sarajlija s adresom u Zagrebu koji trenutno radi u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu, direktno je uključen sa svojim kolegama u liječenje najtežih bolesnika oboljelih od koronavirusa. 

Ovaj nekadašnji pripadnik Armije RBiH u razgovoru za "Dnevni avaz" nam je kazao sve o borbi protiv koronavirusa, odnosno pandemije koja je širom svijeta odnijela više od dva miliona života.

Ugrožene skupine

Krajinović nas na početku razgovora podsjeća da će osobe starije životne dobi, koje imaju slabiji imunitet, teže podnijeti susret s virusom. 

- Ugrožene su i osobe s hroničnim bolestima srca, pluća i bubrega, kao i osobe s oslabljenim imunitetom. Zanimljivo je da djeca rjeđe obolijevaju od ovog virusa. Još nije jasno zašto je tako, ali dobro da jeste. No, djeca mogu biti prenosioci bolesti na starije i hronične bolesnike. Virus pogađa gornji i donji dišni sistem, a posebno je opasno ako dovede do upale pluća. Nemoguće je reći koji će se oblik pojaviti kod koga, ali rizične skupine imaju veću šansu za upalu pluća. Upala pluća dovodi do oštećenja plućnog tkiva i nemogućnosti dotoka kisika koji udišemo u krv - kaže Krajinović.

Ističe da je u ovoj situaciji teško sa sigurnošću predvidjeti šta je jedini spas.

- Vakcina je, ako se napravi kvalitetna - što vjerujem da je moguće, jedno od rješenja problema. Npr. kao što smo se navikli na gripu i vakcinaciju protiv gripe, tako bismo se cijepili i protiv koronavirusa. Obično je za cjepivo potrebno oko godinu od početka istraživanja. Istraživanje je već počelo i već se testira na ljudima. Ako se pokaže kvalitetnim, bit će potrebno i dosta vremena da se proizvedu velike doze za zaštitu velikog broja ljudi. Obično se cijepe prvo najugroženiji - zdravstveni radnici i rizične skupine, a onda i ostali, npr. djeca koja su potencijalni širitelji virusa. Mogući spas je i slabljenje, povlačenje, pa čak i nestanak virusa. SARS je, nakon epidemije 2003. godine, potpuno nestao. Možda se to desi i s ovim virusom. Već sad imamo situaciju da se pandemija smiruje u puno zemalja svijeta - poručuje Krajinović.

Psiha čovjeka

S obzirom na to da radi u Klinici koja liječi najteže bolesnike oboljele od koronavirusa, interesiralo nas je kako sve te scene utječu na psihu samog čovjeka. 

- Učestvujem u liječenju bolesnika s najtežim oblicima ove bolesti, kod kojih je potrebno provoditi liječenje respiratorom. Radi se o bolesnicima koji su teško bolesni i životno ugroženi dok god se liječe u intenzivnoj njezi. Međutim, ono što je drugačije je psihološki aspekt cijele priče. Moramo kao zdravstveni radnici paziti da se mi ne zarazimo, jer smo izloženi. Zato imamo zaštitnu opremu, koju smo uvježbavali kako oblačiti i svlačiti. Nadam se samo da ćemo svi iz ovog izaći zdravi i da ćemo uspjeti pomoći što većem broju teško oboljelih. Dodatni stres za zdravstvene radnike je i strah da bolest ne donesemo kući svojim najmilijima. To je za sve nas najveći teret u ovoj situaciji - potcrtava naš sagovornik.

Ima razlike

Pojasnio je, također, i razliku između težih oblika koronavirusa i gripe. Ističe da kod tog pitanja postoje različita objašnjenja. 

- Mislim da je još nemoguće reći šta je smrtonosnije. Možda bi to bila i ona usporedba kruški i jabuka. Odgovor komplicira i činjenica da postoji sezonska gripa, koja se javlja svake godine oduvijek, ali i H1N1 gripa od 2009. godine, koja povremeno dominira u sezoni, pa bude sezonska. H1N1 radi teške oblike bolesti slične COVID-u. Pojednostavljeno, koronavirus je puno teži od sezonska gripe, ali je slično opasan kao i H1N1 gripa. Mislim da je važno za građane u regiji da znaju da je COVID-19 vrlo sličan gripi i može biti opasan za rizične skupine. Za COVID-19, za razliku od gripe, nemamo ni cjepivo ni lijek (za gripu imamo - i sezonsku i H1N1) i samim tim je u jednu ruku opasniji - zaključuje dr. Krajinović.