FELJTON

Abraham Levi Sadić: Čovjek koji je Sarajlije natjerao da nose čarape

Kada je u Sarajevo iz Beča donio čarape, čaršija je prvo ismijavala Avrama. No, ubrzo su svi ostavili priglavke i obojke te prešli na čarape

U centru Sarajeva danas se nalazi sjedište fabrike. Avaz

Piše: Danijal Hadžović

20.3.2021

Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu počele su nicati moderna privreda i fabrike, a i među domaćim stanovništvom formirala se nova klasa poduzetnika. U tom pogledu, posebno su se, kao vješti trgovci i poduzetnici, isticali bh. Jevreji.

Muške dokoljenice

Jedan od takvih bio je Abraham Levi Sadić zvani Avram, otac sarajevskog čaraparstva i čovjek čija fabrika i danas postoji u Sarajevu. On je u grad donio prve evropske čarape: muške dokoljenice i ženske svilene čarape na haltere. Bilo je to devedesetih godina 19. stoljeća, u vrijeme dok je Austro-Ugarska još uspostavljala svoju upravu, dok se svuda naokolo gradilo, krečilo i kaldrmisalo.

Avram je putovao u Beč da se upozna s civilizacijom velike prijestonice velikog carstva. Legenda kaže da se iz Beča vratio s torbom punom čarapa, govoreći po čaršiji da je to najveće civilizacijsko dostignuće. U Sarajevo se tada, navodno, naširoko govorilo da je Abraham Levi, nesretnik, skrenuo s pameti.

Isto se čulo i među Jevrejima, ali i među onima koji nisu Jevreji, jer niko u gradu, osim njega, nije shvatao koji je smisao čarapa. Avram je, vidite, bio vizionar.

Naime, prije revolucije koju je napravio Avram, Sarajlije su na nogama nosile obojke i priglavke. Priglavci su bili dobri za zimu, a obojci su bili dio svake gradske, kao i seoske nošnje. Ubrzo su obojci nestali, ali ostala je izreka „kom’ obojci, kom’ opanci!“


Reklama za čarape Fabrike „Ključ“ iz 1914.. Arhiv

Abraham Levi je svoju strast prema čarapama, zbog koje ga je čaršija ismijavala, pretvorio u biznis, pa je odlučio sagraditi fabriku čarapa.

Levi, koji će promijeniti prezime u Sadić, valjda da bi bio bliži kršćanskom svijetu, među kojima je imao najviše mušterija, otvorio je 1896. fabriku i nadjenuo joj ime „Ključ“. U fabrici je mahom zaposlio žene, u početku uglavnom Jevrejke, a poslije i pripadnice drugih naroda. Tako su se u Sarajevu počele industrijski plesti čarape od konca i tanke vune, uglavnom muške, jer su se ženske u početku slabo prodavale. Dobrostojeće žene naručivale su svilene čarape iz Beča i Zagreba, jer Avramove još nisu zadovoljavale kvalitet.

Tako ostaje sve do 1908., kada Abraham Levi Sadić gradi novu veliku fabriku s najsavremenijim strojevima, koji su željeznicom dopremani iz Berlina. Tada, u vrijeme aneksije, započinje masovna proizvodnja u Fabrici čarapa „Ključ“ koje Levi zatim izvozi i prodaje u Zagrebu, Ljubljani, Trstu, Beogradu, šireći svoje čaraparsko carstvo posvuda južno od Beča. Vrlo brzo će i sarajevske žene prihvatiti novotariju te će iz grada i iz naše historije potiho nestati obojci i priglavci. Prvi su iščezli zauvijek, a drugi su danas ostali samo u prodavnicama suvenira na Baščaršiji. Ostalo je historija.

Potresan kraj

No, priča o Abrahamu Leviju Sadiću ima tužan i potresan kraj. Poput većine sarajevskih Jevreja, Avram nije preživio Drugi svjetski rat te zločinački nacistički i ustaški režim. Dana 2. aprila 1944. Avrama su zaklali ustaše i pripadnici 392. njemačke legionarske divizije u ličkom selu Dabar zajedno s još četiri Jevrejke. Njihova su tijela ležala u snijegu nekoliko dana, dok ih partizani nisu otkrili i pokopali na mjestu zločina.

Čarape poslije Avrama

Poslije Drugog svjetskog rata došlo je i do promjene sistema, a s njim i do nacionalizacije Fabrike čarapa “Ključ”. No, u novoj državi fabrika je ostvarivala izuzetan rast i bilježila milione proizvedenih pari čarapa. „Ključ“ radi i danas, s tendencijom porasta proizvodnje.

Nakon posljednjeg rata, firma je konsolidirala ratom uništene kapacitete i modernizirala mašineriju za proizvodnju, što je omogućilo iskorištavanje maksimalnih 50.000 kvadratnih metara kapaciteta i dostizanje proizvodnje od čak 27 miliona pari čarapa godišnje.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.