Žalbeno vijeće odbilo danas je odbilo žalbe Ratka Mladića, uz djelimično suprotno mišljenje sutkinje Nijambe, te potvrdilo osuđujuću kaznu doživotnog zatvora, a ne uz suprotno mišljenje po svim tačkama optužbe, kako smo prvobitno objavili.

Žalbeno vijeće koje je donijelo odluku činile su sudije Priska Matimba Nijambe (Prisca Matimba Nyambe) iz Zambije, Mustafa el Baž (Mustapha El Baaj) iz Maroka, Aminata Ngum (Aminatta N'Gum) je iz Gambije, Elizabet Ibanda-Nahamija (Elizabeth Ibanda-Nahamya) iz Ugande, Sejmont Penton (Seymout Panton) je s Jamajke.

Sutkinja Nijambe je smatrala da se žalba odbrane trebala usvojiti po svim tačkama, osim tačke 6, koja se odnosi na udruženi zločinački poduhvat uzimanja taoca, osoblja UNPROFOR-a i UNMO-a na Palama, u Banjoj Luci i Goraždu, te u i oko Sarajeva. Napominjemo da je smo, prvobitno objavili da je Nijambe po svim tačkama žalbe imala suprotno mišljenje od ostatka Žalbenog vijeća.

Netačna je i prvobitno obavljena vijest da bi Ratko Mladić, da je Nijambe sama odlučivala, bio oslobođen po svim tačkama optužnice.

Sutkinja Nijambe zapravo je iznijela mišljenje da bi Mladiću trebalo ponoviti suđenje, po svim tačkama žalbe osim tačke 6, a ne da bi ga trebalo osloboditi.

- Uzimajući u obzir sve gore navedene faktore i dajući im dovoljnu težinu, izrekla bih kaznu od 20 godina zatvora - navela je Nijambe u izdvojenom mišljenju.

Sutkinja Nijambe, koja je bila i predsjedavajuća Žalbenog vijeća na suđenju Mladiću, bila je članica Sudskog vijeća koje je osudilo Zdravka Tolimira za genocid u Srebrenici. Međutim, ona je i tada izdvojila mišljenje na 38 stranica, gdje je rat u BiH nazvala "građanskim", osporavala razmjere zločina u Srebrenici, stepen krivice rukovodstva Republike Srpske te je Tolimira smatrala nevinim.

- Suprotno stavovima većine članova Vijeća, ne slažem se sa stavom da je među pojedincima u snagama bosanskih Srba i rukovodstvom RS-a postojao UZP prisilnog uklanjanja stanovništva, bosanskih muslimana. Ne smatram da je postojao zajednički cilj za takav zločinački poduhvat, nego da je stanovništvo enklava željelo da ode i da je, uz pomoć ARBiH i Ratnog predsjedništva Žepe, postiglo sporazum o evakuaciji ljudi iz razloga ratne nužde. Shodno tome, ne mogu da zaključim da je bilo kakvo 'prisilno premještanje' doprinijelo zaključku o genocidu ili udruživanju radi vršenja genocida. Kao što ne mogu da zaključim, na osnovu ukupnih dokaza iz spisa da su muslimanske civile u srebreničkoj i žepskoj enklavi progonile snage bosanskih Srba s traženom posebnom namjerom, napisala je sutkinja Nijambe u izdvojenom mišljenju.