FELJTON

SDS ratom pokušao spriječiti nezavisnost Bosne i Hercegovine

Za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu bili su SDA i HDZ l SDS otvoreno prijetio da je put u nezavisnost zapravo put u rat l Nedugo nakon referenduma, SDS-ove paravojne trupe izazvale su sukobe

D. Hadžović

Za nezavisnost glasalo 64 posto građana BiH

Foto: Arhiv


Na izborima 1990. nacionalne stranke u BiH - SDA, SDS i HDZ BiH odnijele su uvjerljivu pobjedu i nakon 45 godina uspjele okončati vladavinu komunista u našoj zemlji.

Ipak, rušenje komunista i formiranje njihove zajedničke vlade bila je jedina stvar oko koje su se ove stranke uspjele dogovoriti. U dramatičnim trenucima raspada Jugoslavije ispostavilo se da nacionalne stranke imaju radikalno suprotstavljene poglede po pitanju budućnosti i položaja Bosne i Hercegovine u novonastalim okolnostima.

Raspisivanje referenduma

  • Karadžić: Prijetio ratom u Skupštini

    Karadžić: Prijetio ratom u Skupštini

    Foto: Arhiv


Proglašenje nezavisnosti Hrvatske i Slovenije u maju 1991. otvorilo je pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine. SDA i Alija Izetbegović budući položaj Bosne i Hercegovine direktno su vezali uz put Hrvatske i Slovenije, odnosno, stav je bio da, ako ove dvije republike definitivno postanu nezavisne, time i sama Jugoslavija prestaje postojati te Bosna i Hercegovina nema drugog izbora nego da i sama krene putem nezavisnosti.

HDZ BiH je odmah nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske zauzeo stav da BiH, također, mora ići istim putem. Radovan Karadžić i SDS beskompromisno su bili pri stavu da nikakvo otcjepljenje BiH, bez volje srpskog naroda, ne dolazi u obzir te da, ukoliko Bošnjaci i Hrvati odluče krenuti putem nezavisnosti, Srbi u BiH imaju pravo opredijeliti se u kojoj državi žele živjeti.

U Skupštini SRBiH 17. oktobra 1991. Karadžić je izgovorio i zlokobnu rečenicu kojom je najavio rat u BiH i masovne zločine nad bošnjačkim stanovništvom.

- Put kojim vodite Bosnu i Hercegovinu je ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a Muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje...

Briselskom deklaracijom o Jugoslaviji od 17. decembra 1991., na temelju preporuka međunarodne Arbitražne komisije, kojom je predsjedavao istaknuti francuski pravnik Robert Badinter, konstatirana je disolucija SFRJ i tadašnje republike su pozvane da se do 23. decembra 1991. izjasne o nezavisnosti.

Republike su dobile obećanja da će do 15. januara biti i međunarodno priznate. Tri dana prije isteka spomenutog roka, tačnije 20. decembra 1991., koalicija Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice podnijela je traženi zahtjev, a dan poslije je Skupština srpskog naroda donijela odluku o osnivanju Srpske Republike Bosne i Hercegovine.

Skupština SRBiH je 25. januara 1992. donijela odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti, koju su podržali SDA i HDZ BiH. SDS je prije toga proglasio Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovine 9. januara 1992. kao odgovor na najavljeno raspisivanje referenduma, koji je planiran za 29. februar i 1. mart 1992. godine.

Prvi dan referenduma, 29. februar 1992. odnio je prve ljudske žrtve u BiH. Na cesti između Turbeta i Komarna, nedaleko od Travnika, ubijeno je dvoje ljudi, dok je jedna osoba teško ranjena, nakon što su se pokušali probiti automobilom kroz barikadu koju su postavili mještani srpske nacionalnosti.

Barikada je, navodno, postavljena kao odgovor na blokadu u Novom Travniku, gdje su mještani Hrvati onemogućili transport oružja iz tvornice „Bratstvo“. Apsurdno je da su oba poginula također bili Srbi.

Pristalice SDS-a su, kao što je bilo i očekivano, bojkotirali referendum, tako da je na glasanje izašlo 63,7 posto biračkog tijela, od kojih se 99,7 posto odlučilo za nezavisnost.

U nedjeljno rano poslijepodne, prvog marta 1992., drugog dana referenduma, u centru Sarajeva u koloni svatova dogodilo se ubistvo mladoženjinog oca Nikole Gardovića, dok je ranjen sveštenik Srpske pravoslavne crkve Radenko Miković ispred Stare crkve na Baščaršiji, što je, prema srpskom shvatanju, početak rata.

Saopćenjem se oglasio SDS, koji je tvrdio da se ne radi samo o ugrožavanju života ljudi nego da je to napad na dostojanstvo i integritet cijelog srpskog naroda. Malo prije ponoći blokirano je Sarajevo.

Na svim važnijim raskrsnicama SDS-ove paratrupe postavile su barikade. Postavljene su barikade i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini: Bosanskom Brodu, Bosanskom Šamcu, Derventi i Odžaku.

Put u rat

SDS se oglasio saopćenjem iz kojeg je bilo jasno da je on organizator. Prve noći na barikadama je ubijeno troje, a ranjeno četvero ljudi.đ

U Bosanskom Brodu pripadnici srpske paravojne jedinice su, nakon referenduma, 1. marta podigli barikadu, koju su polako pomicali prema mostu na Savi. Nakon dva dana, 3. marta, blokirali su most praznom cisternom.

Na policijsku patrolu, koja je pokušala ukloniti barikadu, otvorena je paljba, a policajci su na nju uzvratili i uspjeli ukloniti barikadu, nakon čega se sukob razbuktao te manjim ili većim intenzitetom (razmjenjivanje pješačke i topničke paljbe) nastavio do eskalacije rata.

Bio je to početak rata u Posavini.

Na barikadama u Sarajevu je bilo i po nekoliko hiljada maskiranih osoba, uglavnom lokalnog srpskog stanovništva. Bila je to generalna proba rata za glavni grad. Zanimljive su i ocjene stanja u Bosni i Hercegovini. Svjetske agencije izvještavale su o barikadama i žrtvama u Sarajevu. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman izjavio je da je težište jugoslavenske krize preneseno u središte, na BiH, gdje treba tražiti rješenje da se ne bi proširili ratno krvoproliće.

Nakon što su barikade privremeno uklonjene, 5. marta je predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović ustvrdio da je situacija pod kontrolom i pozvao je građane da se slobodno kreću. Širom Bosne i Hercegovine organizirani su različiti protestni skupovi, čiji će vrhunac uslijediti 6. aprila 1992. u Sarajevu, najvećim protestom protiv rata u historiji zemlje. No, umjesto zaustavljanja sukoba, srpske paravojne trupe zapucale su na okupljenu masu, pri čemu su ubijene Olga Sučić i Suada Dilberović. Bio je to početak rata u BiH.

HDZ-ova primjedba

HDZ BiH je imao primjedbu na referendumsko pitanje i postavio je zahtjev za nacionalnim kantonima. Prijedlog HDZ-a BiH za referendumsko pitanje je bio sljedeći:

- Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?

Ovakvo referendumsko pitanje odbila je SDA. HDZ BiH je, kao i službeni Zagreb, na kraju popustio i odlučio podržati nezavisnost BiH te je pozivao Hrvate da izađu na referendum i glasaju za nezavisnost.

Više o temi Jugoslavija

FELJTON (XIV DIO)
BiH u raljama velikosrpskog nacionalizma
NA VRH

Podijeli članak na