EKSPERT ZA BALKAN

Ivana Stradner za "Avaz": Balkan je najprije evropski, pa tek onda američki problem

BiH je još jedan poligon gdje Turska i Rusija odmjeravaju snage i na ovo treba obratiti posebnu pažnju, kaže Ivana Stradner

Stradner: Vještačko pravljenje nestabilnosti. Avaz

Piše: A. Bajramović

10.10.2021

O situaciji na Balkanu, interesima koji se prelamaju nad ovim dijelom Evrope, ali i ruskom, turskom i drugim uticajima, za “Avaz” govori naučna saradnica Američkog poduzetničkog instituta iz Vašingtona, Ivana Stradner. Doktorica pravnih nauka sa Berklija i ekspert za Balkan, odnose SAD i EU, a posebno ruski uticaj u svijetu, kaže da je politika na Balkanu biznis, a da lideri imaju samo jedan cilj - da ostanu na vlasti što duže.

Teren za destabilizaciju

Kako vidite trenutnu situaciju na zapadnom Balkanu? Imaju li događaji u Crnoj Gori, BiH i na Kosovu nešto zajedničko?

- Situacija na Balkanu je pod tenzijom već nekoliko decenija, a ovo što vidimo je kontinuitet napetosti čiji je uzrok u unutrašnjim, ali i spoljnopolitičkim faktorima. Manjak demokratije praćen lošom ekonomskom situacijom stvara uslove pogodne za nacionalizam i destabilizaciju. Takođe i spoljni faktori, uslovljeni spoljnom politikom EU i SAD koje se baziraju na izolacionizmu, omogućavaju da zemlje u regionu preuzimaju veće bezbjednosne rizike. To smo vidjeli nedavno u Crnoj Gori, kao i na granici Srbije i Kosova. Kada na to dodate interese zemalja poput Kine, Rusije ili Turske, Balkan postaje teren za destabilizaciju.

Koliko ima istine u stavovima analitičara koji Srbiju vide kao izvor nestabilnosti u regiji, a Beograd kao adresu na kojoj treba tražiti rješenje problema u Crnoj Gori, BiH i Kosovu?

- Kao i sve druge države u regionu Srbija ima svoje strateške ciljeve. Lideri u Srbiji i dalje žive u vremenu hladnog rata kada je Jugoslavija vodila strategiju neutralnosti prema svijetu. Takvu politiku danas implementira predsjednik Vučić. Kroz širenje “srpskog sveta” Srbija ekonomski i kulturološki vrši uticaj u regionu. Strategija neutralnosti u spoljnoj politici omogućila je da Srpska vojska ima ruske ratne avione i kineske dronove, a da i dalje prima evropsku i američku ekonomsku pomoć. Uprkos ozbiljnim problemima vladavine prava i korupcije, predsjednica EK Ursula von der Leyen je nedavno pohvalila korake preuzete u demokratizaciji društva. U takvoj konstalaciji, Srbija očigledno vodi politiku koja odgovara njenim interesima, a ne postoje jake sankcije koje to mogu da spriječe.


BiH kao poligon

U nekoliko navrata govorili ste o različitim, posebno ruskom uticaju u regionu i BiH. Na koji način i u kojim oblastima se odvija ovaj “rat”, jer pretpostavljam da građani i ne vide mnogo toga?

Osim nekoliko država koje su pristupile NATO-u, Zapadni Balkan i dalje pluta između istoka i zapada. Kao što EU i Amerika imaju svoje interese u regionu tako postoje interesi ne samo Rusije, već i Turske, Kine, Irana, UAE ... Rusija ima revanšističke ciljeve u svom okruženju, koje smo vidjeli u Gruziji, Ukrajini, Moldaviji, Bjelorusiji … Moskva takođe želi da blokira proširenje EU kao i NATO-a prema svojoj granici. Na Balkanu ima još dodatne interese u energetskom sektoru kroz gas, u bezbjednosnom sektoru fokus je informaciona bezbjednost, zatim izlaz na Jadransko more, vojne vježbe i prodaja oružja. Moskva takođe koristi meku moć kroz kulturu i religiju u zoni uticaja kroz crkvu. Tu su i ruski ekonomski interesi kroz investicije koje, iako su manje nego EU, u važnim su sektorima. Nije sporno da Rusija ima nuklearno oružje, ali Moskva razumije da je najefikasniji način da ostvari svoje regionalne i globalne ciljeve kroz hibridno ratovanje, kroz upotrebu informacionog prostora gdje se kroz širenje propagande destabilizuje društvo. BiH je samo jedna od zona uticaja na Balkanu i posebno je u regionu zanimljiva Moskvi zbog već postojeće polarizacije na etničkom nivou. BiH je još jedan poligon gdje Turska i Rusija odmjeravaju snage i na ovo treba obratiti posebnu pažnju. Nestabilni Balkan znači i nestabilna Evropa i to Moskvi odgovara. Važno je napomenuti da BiH i ostatak Balkana nisu “žrtva” moskovskog uticaja, već lideri u regionu to omogućavaju kako bi i oni mogli da pregovaraju sa Evropom, što smo i vidjeli nedavno u Sloveniji tokom samita EU - Zapadni Balkan.

Institucije BiH su nedovoljno jake, ali mogu li biti jače ako od Dejtona do danas stalne opstrukcije i prijetnje secesijom dolaze iz RS, presude Haškog tribunala se relativiziraju i negiraju? S druge strane, gdje vidite odgovornost probosanskih političara?

Dodik već duže vrijeme koristi RS za ostvarivanje ne samo ličnih već i ciljeva Beograda. Već godinama prijeti odvajanjem RS tako da ne iznenađuje čak ni njegova prijetnja da će formirati vojsku RS. Sudeći po samitu EU - Zapadni Balkan, Dodik koristi priliku da pregovara sa Evropom “pod svojim uslovima”. Odgovornost prema BiH je na svim liderima jer očigledno da polarizacija postoji i nakon ratova iz 90-tih, ali politika na Balkanu je biznis i lideri imaju samo jedan cilj - da ostanu na vlasti što duže. Nestabilna BiH im odgovara jer kroz nacionalističku i populističku politiku dobijaju svoje glasačko tijelo, a kroz vještačko pravljenje nestabilnosti pregovaraju sa EU kao mirotvorci. Prvo naprave problem, a onda sebe predstave kao rješenje.

Jesu li očekivanja od novog predsjednika Joe Bidena možda bila prevelika i koliko je BiH visoko na listi prioriteta SAD-a?

Od 2016, svi su vjerovali da Trampova vlast vodi spoljnu politiku izolacionizma. Tramp je surovo kritikovao NATO, Evropu, EU, međunarodne organizacije. Fokus je bio na unutrašnjoj politici i ekonomiji, a na vanjskom planu na Kini kao najvećoj prijetnji SAD-a. Amerika od drugog svjetskog rata gradi politiku širenja demokratije i jakih transatlantskih odnosa, tako da je Trampova vlast poljuljala ovu ideju. Bajden je tokom predizborne kampanje obećao da će učvrstiti transatlantske odnose, promovisati demokratiju globalno, ponosno govoreći “Amerika se vratila!”, ali djela govore više od riječi. Bajdenova politika je pragmatična i takođe izolacionistička. Od početka njegovog mandata, Amerika je bila blaga prema Njemačkoj i dopustila izgradnju Sjevernog toka kako bi mogla da pregovara sa Berlinom oko Kine, koju SAD smatra najvećom prijetnjom. Bajden je poklonio Putinu samit u junu u Ženevi uprkos sajber napadima. Tu je napuštanje Afganistana koje je i velikim pristalicama Bajdena veoma zasmetalo. Ali ako pogledamo još unazad vidjećemo da je ova izolacionistička politika bila dio i Obamine spoljnopolitičke strategije, koja se mogla uočiti kroz debakl u Siriji i ignorisanje ruske agresije u Ukrajini.

U takvoj situaciji, logično je pitanje: A gdje je Evropa? Američki spoljnopolitički prioritet jeste Kina i nedavni dogovor SAD, Velike Britanije i Australije da se Australiji isporuči tehnologija za podmornice na nuklearni pogon, što je Francuska doživjela kao poniženje. Evropa nije prioritet ali jeste saveznik SAD. Već duži niz godina bezbjednost Evrope dosta zavisi od SAD i EU pravi brojne strateške greške uzimajući evropsku bezbjednost “zdravo za gotovo” i ignorišući prijetnju Kine i Rusije. Zato ne iznenađuje što Amerika ne može ozbiljno računati na EU kada je bezbjednost u pitanju jer EU dopušta uticaj Moskve i Pekinga na svom kontinentu.

Balkan nije bio na agendi SAD već 20 godina, prepušten je Evropi dok su se i Bušova i Obamina vlast fokusirale na Bliski Istok. Trampova administracija se osvrtala na Balkan samo zato što je Tramp računao da kroz Kosovo i Vašingtonski sporazum može ostvariti dodatni politički poen. Bajdenov spoljnopolitički fokus nije na Evropi, pa ni na Balkanu. Ne treba zaboraviti i da je 90-tih Amerika sa Evropom nekoliko godina gledala stravična stradanja civila na prostorima bivše Jugoslavije i nije intervenisala. Bajden je nedavno rekao kako Amerika ne treba da bude “globalni policajac”. Koliko god se to ljudima u regionu ne sviđalo, Balkan je najprije evropski, pa tek onda američki problem. A tu i nastaje novi problem, jer ovo što danas vidimo na Balkanu je posljedica evropske letargije, a posljedice će u budućnosti sigurno osjetiti i EU.


Hibridni režimi

Korupcija je jedan od najvećih problema u BiH i regionu. Je li američka lista korumpiranih političara sa Balkana spremna i koliko je dugačka?

Nažalost, prema “Freedom House”, zemlje Zapadnog Balkana više nisu demokratije već “hibridni režimi”, što dosta govori o stanju u regionu. Postoje mnogobrojni stavovi gdje se demokrate i republikanci razilaze, ali ove godine su se složili da je korupcija prijetnja američkoj i globalnoj bezbjednosti i napravili set zakona s ciljem da se stane na put kleptokratiji. Tako je i Balkan došao na red, jer je tlo pogodno za pranje novca i korupciju što je dovelo do porasta autokratskih pretenzija među liderima. Novi “Pandorini papiri” su samo jedan u nizu dokaza korupcije na Balkanu. Bajden je potpisao uredbu da se uvedu sankcije onima koji doprinose destabilizaciji. To je fantastična vijest jer mnogi mladi odlaze iz regiona. Ako niste član partije teško je živjeti, pa ovo vraća vjeru da su zapadne vrijednosti i dalje prisutne. S druge strane, Milorad Dodik je nedavno vulgarno odgovorio američkom predstavniku za Balkan na prijetnje sankcijama koje na njega ne utiču. To i jeste problem jer američke sankcije mogu da blokiraju novac i zabrane ulazak u SAD ali da bi one odvratile buduće i kaznile sadašnje korumpirane lidere, moraju biti praćene i sankcijama EU. Zato je od izuzetne važnosti da Evropa napravi korak i priključi se ovim sankcijama. Amerika i EU ne smiju da naprave grešku koju prave u Rusiji. Da bi sankcije radile ključni političari i biznismeni bliski njima moraju da budu sankcionisani.

Vjerujete li da će Amerika biti više uključena u rješavanje problema ili će se Balkanom ipak baviti spora, neefikasna i nejedinstvena Evropa?

Više ne živimo u vremenu gdje je Amerika jedina super sila. Kina i Rusija čine globalnu politiku komplikovanom donoseći nove prijetnje, a američka strategija za nacionalnu bezbjednost ne fokusira se na Balkan. U takvoj geopolitičkoj konstalaciji, Balkan je bitan samo ako se uklapa u neki od američkih prioriteta. Lideri na Balkanu igraju na kartu prijetnje Moskve i Pekinga, kako bi povećali ulog dok pregovaraju sa zapadom. Nemam sumnje da će Amerika nastaviti da podržava Balkan kroz investicije, borbu protiv korupcije i na jačanju ljudskih prava i izgradnju institucija ali Evropa je ta koja u teoriji treba da se bavi Balkanom. Prijetnje na Balkanu jesu stvarne i ovo će biti test za EU. Nije ispravno praviti analogije sa 90-tim na Balkanu ali i tada je Evropa godinama ignorisala problem pa su SAD preuzele liderstvo. Pitanje je da li bi danas Amerika uradila isto, ali se plašim da bi reakcija EU bila identična.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.