USTAVNI SUD BIH PRESUDIO

Supruge Lijanovića tužile zbog bračne stečevine i ostale “praznih ruku”

Ustavni sud BiH je kao nedopuštenu ocijenio apelaciju navedene tri supruge Lijanovića, protiv presude Vrhovnog suda FBiH od 18. februara 2020. godine

Ustavni sud BiH je kao nedopuštenu ocijenio apelaciju. Avaz

A. Č.

17.1.2022

Anita, Magdalena i Marina Ivanković-Lijanović, supruge braće Lijanović, Jerke, Mladena i Slave Ivankovića-Lijanovića, biznismena i političara iz Širokog Brijega, vlasnika mesne industrije „Lijanovići“, ostale su, najnovijom presudom Ustavnog suda BiH „praznih ruku“.

Ustavni sud BiH je kao nedopuštenu ocijenio apelaciju navedene tri supruge Lijanovića, protiv presude Vrhovnog suda FBiH od 18. februara 2020. godine, piše Fokus.

Anita, Magdalena i Marina tužile su preduzeće "Lijanovići" koje su osnovali njihovi muževi, Jerko, Mladen i Slavo, s navodima da su suvlasnice po osnovu bračne stečevine. 

No, rješavajući po presudama Općinskog, a zatim i Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, Vrhovni sud FBiH je zauzeo stav da preduzeće Lijanovići d.o.o. nije pasivno legitimisano u sporu po zahtjevu za utvrđenje bračne stečevine, jer nije učesnik u materijalno-pravnom odnosu povodom koga je taj spor nastao.

Nadalje je ovaj sud ocijenio neosnovanim revizioni prigovor da je za zasnivanje hipoteke na nekretnini u vlasništvu Hypo Alpe Adria Banke bilo potrebno pribaviti saglasnost apelantica, kao supruga osnivača drugotuženog.


Banka mogla slobodno raspolagati nekretninama

S tim u vezi je istakao da su predmetne nekretnine u vrijeme zasnivanja hipoteke bile u vlasništvu te banke koja je njima mogla slobodno raspolagati, bez saglasnosti kako osnivača društva, tako i njihovih bračnih partnera, jer društvo sa ograničenom odgovornošću ima svojstvo pravnog lica i svoju imovinu koja se ne može poistovjetiti sa imovinom osnivača tog društva.

Pored toga je naglasio da predmetnim nekretninama, suprotno navodima apelantica, nisu raspolagali osnivači društva, već samo društvo, kao i da se predmetni izvršni postupak ne vodi protiv osnivača drugotuženog, radi prodaje njihovih osnivačkih udjela, nego na nekretninama u vlasništvu spomenute banke. Ovakve navode Ustavni sud je uvažio.

Supruge Lijanovića su pak navele da su lišene njihove imovine koju su stekle u braku i da su ih sudovi diskriminisali nepriznajući njihovo učešće u stvaranju bračne stečevine.

Oduzeta imovina

Prvostepenom presudom Jerko Ivanković Lijanović i još osam optuženih bili su osuđeni na ukupno 52 godina i osam mjeseci zatvora zbog organizovanog kriminala, pranja novca, porezne utaje i neplaćanja poreza te krivotvorenja ili uništenja poslovnih knjiga ili isprava. Jerko Ivanković Lijanović bio je osuđen na 12 godina i novčanu kaznu od 50.000 konvertibilnih maraka (KM), dok je Slavo Ivanković Lijanović dobio deset godina zatvora i novčanu kaznu od 30.000 KM.

Firma “Farmer” prvostepenom presudom je novčano kažnjena sa 800.000 maraka, “Farmko” je novčano kažnjen s dva miliona KM, a “Optimum” sa 200.000 maraka. Od Jerke i Slave Ivankovića Lijanovića se prvostepenom presudom oduzimala imovinska korist veća od 800.000 maraka, od Čolaka šest miliona KM pribavljena djelima.

Jozo Ivanković Lijanović je tom prvostepenom presudom oslobođen krivice za organizovani kriminal i pranje novca, dok je optuženica odbijena u odnosu na pojedine tačke koje su teretile Slavu Ivankovića Lijanovića, Bahilja, Galića te firme “Lijanovići” i “Mi-Mo”.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.