Iako bi nekima incidenti dobro došli, pa barem kada bi se buketi cvijeća položeni u znak sjećanja na poginule pripadnike bivše JNA bacili u Miljacku, skupovi u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici protekli su bez ikakvih problema, a cvijeće na mjestu obilježavanja godišnjice stoji satima nakon što su se svi učesnici skupa razišli. 

Dokaz je to da Sarajevu nikad nije ni smetalo sjećanje na žrtve rata i naredbi iz 90-tih godina, već pokušaji da se nad krvlju žrtava i izgubljenim životima zaradi neki jeftini politički poen. Pa i oni današnji, kada su političari iz prvih redova, kao i mnogo puta do sada, bespotrebno pokušavali uvećati broj žrtava iz Dobrovoljačke ulice. 

Put prema pravdi sigurno bi bio i kraći, i lakši kada bi bivši vojnici, danas veterani, političare potisnuli na začelje i jedni drugima pružili ruke, jer su o agresiji, opsadama gradova i bitkama poput onih 2. i 3. maja 1992. u Sarajevu odlučivali drugi, a ne mladi vojnici iz kolone JNA i branioci Sarajeva s druge strane.