VRHUNSKI USPJEH

Amina Seferagić za "Avaz": Kako sam od Ilijaša došla do diplome doktora nauka na Univerzitetu u Belgiji

Univerzitet u Gentu je vrlo dobar. Iako na našem podneblju nepoznat, na svjetskim rang listama kotira ispred svih austrijskih univerziteta npr. koji su kod nas vrlo cijenjeni, istakla je

Seferagić: Univerzitet, ali i grad Gent nadmašili sva njena očekivanja. Facebook

Piše: E. Ćosić

30.8.2022

Amina Seferagić iz Ilijaša je na Univerzitetu u Gentu (Belgija) nedavno odbranila doktorsku disertaciju iz oblasti elektrotehnike i informacionih tehnologija i tako postala doktor nauka.

Ovo je još jedan vrhunski rezultat koji bh. omladina ostvaruje van granica naše zemlje. Ovdje se ne dobija prava prilika. Nije da se pamet i vještina dobiju čim se pređe granica. Radi se o pruženoj prilici i adekvatnim uslovima. 


Izbjegla iz Ilijaša tokom rata

Amina Seferagić je dobila svoju priliku u Belgiji, gdje je postala doktor nauka. S obzirom da bismo o njenoj biografiji pisali satima, zamolili smo Aminu da se predstavi u kratkim crtama.

- Prvo inžinjer, zatim naučnik. Također i ponosna majka - rekla je za Amina Seferagić za portal "Avaza".

Rođena je u Kaknju 1992. godine, gdje je njena majka izbjegla kod familije kada je Ilijaš pao u ruke agresora. Poslije rata njeni roditelji su se vratili u Ilijaš i tu je završila osnovnu školu. Potom je Prvu gimnaziju završila u Sarajevo, a nakon toga i prvi i drugi ciklus studija na Elektrotehničkom fakultetu na Univerzitetu u Sarajevu kao zlatna značka na oba ciklusa.

- Moja interesovanja u tinejdžerskim godinama su mnogo varirala. Jedno vrijeme opcija je bila i Umjetnička akademija, vjerovali ili ne. Ipak, matematika je oduvijek moj omiljeni predmet u školi, i po završetku gimnazije dvoumila sam se između primjenjene matematike na Prirodno-matematičkom fakultetu ili Elektrotehnike koja je u BiH bila perspektivnija na tržištu rada.

Ono što me najviše motivisalo da upišem ETF je jedan slučajno viđeni prilog u vijestima o robotu kojeg je napravio tada 22-godišnji student Alvin Abdagić koji je poslije bio asistent na fakultetu, a danas je inženjer u Google-u u Cirihu. Imala sam 19 godina, i bilo mi je nezamislivo da sa 22 godine neko napravi sofisticiranog robota, od nule, koji ima određenu „pamet“ – taj je robot znao zaobilaziti prepreke koje se nađu pred njim, a vjerovatno zna i danas ako je živ.

Željela sam i ja za tri godine biti u stanju napraviti sama takvo nešto. I na kraju i jesam, sa 22 godine u sklopu svog završnog rada na prvom ciklusu sam napravila šesteronožnog robota. Naravno, na fakultetu su se moji vidici mnogostruko proširili pa su se razvile i neke nove ljubavi u svijetu tehnologije, pored ove prema robotima - priča Amina za portal "Avaza".


Tokom godina se mijenjala interesovanja

Tokom godina su se mijenjala interesovanja i mijenjala je fokuse, no ono na čemu je doktorirala su bežične mreže u internetu.

- Internet koji mi (ljudi) koristimo je mreža koja može raditi jer je podržava veliki skup različitih tehnologija (npr. tehnologije sigurnosti koje onemogućavaju osobi B da vidi podatke koje šalje/prima osoba A, tehnologije koje se bave fizičkim prenosom podataka - kablom ili bežično, tehnologije koje omogućavaju da poruke s mog računara zaista stignu na računar osobe B kojoj šaljem e-mail, a ne na neku pogrešnu destinaciju i sl.).

 Mi tipično koristimo računare i smartphone za pristup internetu, dok u internetu stvari korisnici su mali senzorski čvorovi koji imaju milion puta manje memorije i procesne moći od smartphone-a (stvari kao što je pametna četkica za zube, svjetla u pametnim kućama i sl.). Samim tim tehnologije koje nama omogućavaju pristup internetu nisu pogodne za internet stvari, jer podrazumijevaju „moćne“ uređaje kao što su smartphone-i ili laptopi sa mnogo resursa u vidu memorije u procesne moći.

Ja sam istraživala kako poboljšati bežične mreže u internetu stvari, tako da se može povezati na hiljade uređaja i da se maksimizira količina podataka koji se mogu prenijeti u mreži, i doprinijela poboljšanju tehnologija koje se koriste u ovu svrhu - ističe Seferagić.


U Belgiji završila slučajno

Zanimalo nas je i kako je došla do Belgije i Univerziteta u Gentu, gdje je nedavno postala doktor nauka.

- U Belgiji sam završila slučajno. Dok sam radila master rad na ETF-u u Sarajevu, mentor mi je proslijedio konkurs za poziciju istraživača na institutu imec u Belgiji, u "Internet and data science" laboratoriji. Taj posao je podrazumijevao i doktorski studij na Univerzitetu u Gentu. Aplicirala sam i suprotno mojim očekivanjima dobila poziciju nakon tri kruga intervjua.

Nakon četiri godine sam tu i doktorirala, i radila još godinu i pol kao postdoktorski istraživač, do prije par sedmica kad sam dala otkaz i preselila se nazad u Sarajevo gdje ću raditi u IT industriji. Univerzitet u Gentu je vrlo dobar. Iako na našem podneblju nepoznat, na svjetskim rang listama kotira ispred svih austrijskih univerziteta npr. koji su kod nas vrlo cijenjeni - navodi Seferagić i ističe da su i Univerzitet, ali i grad Gent nadmašili sva njena očekivanja.

- Resursi koje sam imala na raspolaganju ovdje su mi bili nezamislivi, mnogo je više mogućnosti. U Gentu ću se uvijek osjećati kao kod kuće, ali jedan je dom, a to je za mene Sarajevo i BiH i drago mi je što sam opet tu - naglašava ona.

Prije Belgije je radila praksu u Centru za Istraživanje i razvoj kompanije Robert Bosch, kao dobitnik Zoran Đinđić stipendije za zapadni Balkan.

- Praksa je trajala tri mjeseca i imala sam društvo još nekoliko studenata iz BiH, Hrvatske i Srbije tako da taj odlazak nije bio težak, bio je jako lijep i rado ga se sjećam. Zanimljivo je da mi je u Boschu dato mnogo više odgovornosti, u smislu poslovnih zadataka, nego u bilo kojoj praksi koju sam radila u BiH a bilo ih je nekoliko.

Nijemci u razvojnom centru jedne od najvećih svjetskih kompanija koja je 2016 godine registrovala patent svake 22 minute u prosjeku izgleda više vjeruju balkanskim studentima od naših sunarodnjaka gdje nam se na praksama daju trivijalni zadaci iz kojih niko ne profitira – ni studenti znanjem ni firme urađenim poslom - kazala je Seferagić.


Nema toliko naših ljudi kao u Njemačkoj

Međutim, selidba iz Njemačke u Belgiju je emotivno bila mnogo teže, jer tamo nema toliko Bosanaca.

- U Belgiji nema toliko Bosanaca kao u Njemačkoj gdje se u svakom iole većem gradu mogu pojesti kakvi-takvi ćevapi. Njemačka nama nije toliko strana zemlja, Belgija je "više strana". Ne čuje se naš jezik na ulici i nema ćevapa. Strani jezik, strani grad, strani sistem.

Bilo je teško ispočetka, no svaki početak je težak. Poslije postane lijepo i čovjek bude još ispunjeniji, zavoli i stranu kuhinju, nauči i jezik, upozna ljude i proširi granice sebe - rekla je Seferagić.

Imala je i poruku za svu omladinu u Bosni i Hercegovini.

- Izađite iz svoje zone komfora. Kad u novoj zoni nađete komfor, opet izađite iz te zone komfora. I opet, i opet... Tako se šire vidici. Tvrdoglavo slijedite ono što volite, imajte integritet i ne pravite kompromise zarad manjeg zla, svaki neuspjeh je lekcija, sve dok ne odustajete. Svijet je malen i vi sve možete samo ako se posvetite. Otiđite u svijet, i vratite se u BiH bolji i spremniji ljudi da zajedno gradimo svoju zajednicu - poručila je Amina Seferagić u razgovoru za portal "Avaza".


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.