Ahmet T. Kuru je profesor političkih nauka i direktor Centra za islamske i arapske studije na Državnom univerzitetu San Dijego, SAD. Njegovu noviju knjigu na bosanski jezik preveo je Resul Mehmedović pod naslovom „Islam, autoritarizam i nerazvijenost: Globalna i historijska usporedba“. Razgovarali smo s njim o muslimanskom svijetu i položaju Bosne u njemu.

Bosanski muslimani općenito su vrlo sekularni i vrlo liberalni u svom načinu života te, uprkos svim problemima, Bosna i Hercegovina jedna je od rijetkih demokratskih država s muslimanskom većinom. Može li BiH biti primjer islamskom svijetu? Mnogi kritičari islama kažu da islam nije spojiv s demokratijom, navodeći primjere neslobodnih muslimanskih zemalja, ali zašto se rijetko ko sjeti primjera Bosne?

- Od 50 većinski muslimanskih zemalja u svijetu samo je šest demokratskih. Jedna je u jugoistočnoj Aziji (Indonezija), dvije su u zapadnoj Africi (Senegal i Sijera Leone), a ostale su na Balkanu (Albanija, Kosovo i Bosna). Bosna je važna zemlja s obzirom na njenu demokratičnost i etnoreligijsku raznolikost. Uprkos tome, ima relativno malu populaciju u poređenju s velikim zemljama poput Indonezije, Pakistana i Egipta. S jedne strane, islam je otvoren za više tumačenja. Postoje prodemokratska i proautoritarna tumačenja islama. S druge strane, većina muslimanskih zemalja je autoritarna.

Zato se mnogi posmatrači fokusiraju na problem autoritarizma u muslimanskom svijetu. Ideja da neka zemlja postane model drugima općenito je teško pitanje. Godinama je Turska tvrdila da je model za muslimanski svijet. Ali danas se ideja o “turskom modelu” više ni ne spominje. Biti primjer ili uzor zahtijeva određeni nivo ekonomskog i sociokulturnog utjecaja s originalnošću i institucionalnim postignućima. Engleska je bila model industrijalizacije za evropski kontinent u drugoj polovici 18. stoljeća. Japan je bio model izvozno orijentiranog ekonomskog rasta za istočnu Aziju u drugoj polovici 20. stoljeća. Nema zemlje koja se može smatrati modelom demokratije za današnji muslimanski svijet.

 Podučavali Evropu

 U svojoj knjizi objašnjavate kako je islamski svijet podučavao zapadnu Evropu matematici, medicini, aristotelovskoj filozofiji, poljoprivredi i proizvodnji papira u periodu između 9. i 11. stoljeća. Međutim, islamski svijet već stoljećima zaostaje za Zapadom. Šta se dogodilo u međuvremenu?

- Moja knjiga “Islam, autoritarizam i nerazvijenost” objašnjava da su tokom zlatnog doba filozofije i ekonomije, između 9. i 11. stoljeća, muslimanska društva imala dvije glavne karakteristike. Prvo, imali su određeni nivo otvorenosti prema različitosti, što je dovelo do saradnje između filozofa i trgovaca s različitim vjerskim opredjeljenjima, poput muslimanskih, kršćanskih i jevrejskih. Stoga su muslimanska naučna i komercijalna postignuća tokom zlatnog doba bila rezultat ove vjerske raznolikosti i činjenice da su muslimani usvojili znanje ranijih civilizacija, poput grčke, iranske i indijske.

Drugo, između 8. i 11. stoljeća postojao je određen nivo odvojenosti između islamskih učenjaka (uleme) i vladara. Ovo odvajanje štitilo je vjersku raznolikost i ograničavalo korištenje religije u političke svrhe.

Nakon 11. stoljeća, međutim, pojavilo se partnerstvo između uleme i vladara, ili – kako ja zovem – savez uleme i države. To je značilo kraj razdvajanja između islamskih učenjaka i pravila. Ovaj savez zamijenio je vjersku raznolikost vjerskom ortodoksijom. Također je marginalizirao filozofe i trgovce, koji su prethodno omogućili zlatno doba.

 Kolika je krivica Osmanskog carstva za uvjete u kojima se islamski svijet nalazi u posljednjih dvjesto ili više godina?

- Savez uleme i države pojavio se za vrijeme Seldžučkog carstva i institucionalizirao se u sljedećim carstvima, posebno sunitskim Osmanlijama i šiitskim Safavidima. Osmansko carstvo je bilo vrlo moćno u vojnom i političkom smislu. Ipak, bilo je vrlo neučinkovito u naučnoj proizvodnji i ekonomskim inovacijama. Dok su Evropljani doživjeli višestruke transformacije poput renesanse, štamparske revolucije, prosvjetiteljstva i naučne revolucije, muslimanska su društva ostala u stagnaciji između 15. i 17. stoljeća. Evropljani su koristili štamparske preše za štampanje stotina miliona knjiga u tom periodu, dok muslimanska društva nisu uspostavila niti jednu muslimansku štampariju. Ulema i njihovi politički saveznici bili su odgovorni za zakašnjelu upotrebu štamparske tehnologije u Osmanskom carstvu i ostatku muslimanskog svijeta. Kao rezultat toga, stopa pismenosti ostala je mnogo niža u muslimanskim društvima u poređenju s evropskim društvima.

 Vjera i država

Ističete da je glavni problem u muslimanskom svijetu savez između uleme i države. Zašto je to toliko problematično?

- Da, u pravu ste, ovo je glavni argument u mojoj knjizi. Glavni razlog je taj što su ulema, sufijski šejhovi i islamistički političari stalno propovijedali muslimanima da ne smije biti razdvajanja između vjere i države prema islamu. Ovo obmanjujuće propovijedanje pogađa većinu muslimana od 11. stoljeća do danas. Neke uleme, kao što je Ibn Tajmija (Taymiyya), čak tvrde da je pokornost ulemi i državi naredba Kur'ana. Ovo nije istina. Kur'an ne spominje ni ulemu ni državu.

 U Bosni i Hercegovini imamo pojavu pojedinih političara, prije svega okupljenih oko konzervativne SDA, koji sve otvorenije iznose tezu da Zapad radi na štetu Bošnjaka, da su nam njegove vrijednosti strane i da bi se Bošnjaci trebali više orijentirati na Tursku i arapske zemlje. Kako vidite ove teze?

- Iznenađen sam što to čujem. Tri brza odgovora. Prvo su u septembru 1995. Sjedinjene Države predvodile zračne napade NATO-a na srpske vojne položaje. Stoga su zapadne zemlje pružile određenu vojnu podršku Bosancima protiv srpskog agresora. Drugo, ko kaže da su zapadne vrijednosti i muslimanske vrijednosti suprotne jedna drugoj? Ja sam američki musliman i ne vidim nikakvu suprotnost između svog muslimanskog i američkog identiteta. Treće i konačno, Turska i arapske zemlje imaju dugu historiju vesternizacije, u smislu prilagođavanja zapadnim institucijama u obrazovanju, nauci, vojsci, ekonomiji itd. Nedavno je saudijski prestolonasljednik Muhamed bin Salman javno izjavio da pokušava napraviti svoju zemlju poput Evrope.

Neophodne promjene

 Koje su promjene neophodne u današnjim muslimanskim društvima i umovima da bi se dostigli standardi zapadnih društava?

- Prije svega, muslimani bi trebali odlučiti šta žele. Da li zaista žele da grade otvorena društva, demokratske političke sisteme, razvijene ekonomije i vodeće naučne institucije? Ako to učine, onda bi trebali prestati veličati svoju vjersku prošlost i slijepo slijediti političke vladare. Umjesto toga, muslimani moraju cijeniti kritične intelektualce i kreativne poduzetnike. Danas je muslimanski svijet prepun vjerskih učenjaka i političkih diktatora, ali ima vrlo malo intelektualaca i ekonomskih poduzetnika. Zato smo naučno i ekonomski zaostali.