Vojska Federacije Bosne i Hercegovine je u periodu svog postojanja bila i više nego respektabilna vojna formacija. U pogledu obuke i opremanja nije zaostajala u odnosu na susjede u onoj mjeri u kojoj to danas zaostaju OS BiH. U tom pogledu je i odbrambeno planiranje u sistemu odbrane pratilo trend u kojem jedino Vojska Federacije BiH nije imala avijaciju sa fiksnim krilima u regionu. Imajući u vidu tehnološko zaostajanje u sferi zračnih snaga. Vojska Federacije pokreće program saradnje sa turskom armijom prema kojem bi Turska donirala VF BiH američke lovce F-5.
Tokom 1996. godine na akademiju u Tursku je poslano oko 15 pilota VF BiH. Na akademiji u Turskoj, piloti su obučavani na američkom lovcu F-5 u vrlo složenim uslovima izvođenja obuke realne manevarske borbe.
Dodatno tokom 1998. u Tursku u grad Čigli (Çiğli) pored Izmira poslan je na obuku tehnički sastav oko 40 tehničara i personala zemaljske podrške koji bi se bavili održavanjem letjelica po njihovom dolasku. Prema tadašnjim aranžmanima, Turska je obzirom na postojeći flotni sastav bila voljna donirati dvije eskadrile, A spominjao se broj od ukupno 12 aviona F-5.
Tako da 1999. godinu zračne snage VF BiH su dočekale sa spremnim letačkim i tehničkim personalom za prihvat F-5 lovaca. Infrastruktura odnosno aerodromi za prihvat istih su također bili obuhvaćeni procesom dorade i modernizacije.
Međutim tada 1999. godine započinje se sa projektom "Opremi i obuči", a BiH se odriče avijacije sa fiksnim krilima da bi isto uvjerenje potvrdila i Zakonom o odbrani 2006. godine. Dugoročno propast ovog gotovo pa kompletiranog posla je imala katastrofalne posljedice, obzirom da je to bila jedna od posljednjih prilika za uspostavljanje zračnih snaga sa fiksnim krilima. U budućnosti to bi stvorilo pretpostavke za dugoročni razvoj ovog vida vojske koji je ostao usmjeren ka višenamjenskim helikopterima.
