DOBILI PO 15 GODINA

Žrtve o presudi Stanišiću i Simatoviću: Vrh državne bezbjednosti Srbije je direktno involviran u rat u BiH

Ova presuda je minimalna satisfakcija za žrtve torture i masovnih ubistava koje su počinile jedinice DB-a Srbije, kazao je Hasančević

Predstavnici žrtava ispred Mehanizma. BIRN BiH

A. O. / BIRN BiH

31.5.2023

Osuđujuća presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, bivšim visokim funkcionerima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije, kojom su proglašeni odgovornim za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) i zločinima u više općina u Bosni i Hercegovini i na jednoj lokaciji u Hrvatskoj, za žrtve predstavlja satisfakciju jer je proširena u odnosu na mjesta zločina, ali i pokazala ulogu susjedne Srbije u ratu, piše BIRN BiH.

Novinari Detektora zabilježili su prve reakcije žrtava i predstavnika udruženja koji su pratili izricanje presude u Haagu, ali i onih koji su je dočekali u Bosanskom Šamcu, Doboju, Zvorniku, Srebrenici, Sarajevu, Bijeljini, Banjoj Luci, Prijedoru i Sanskom Mostu.

Prošao torture

Aljo Hasančević, koji je u Bosanskom Šamcu prošao torture u četiri logora i preživio strijeljanje, za Detektor kaže kako je pravda bila spora, ali ipak dostižna. On smatra kako je presuda Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću potvrda činjenica o onome što se dešavalo u BiH u periodu od 1992. do 1995., kao i učešća jedinica Državne bezbjednosti (DB) Srbije u počinjenim zločinima.

- Ova presuda je minimalna satisfakcija za žrtve torture i masovnih ubistava koje su počinile jedinice DB-a Srbije. Veoma je važno što je potvrđeno u presudi učešće ‘Crvenih beretki’ u zločinima i u Doboju, Bijeljini, Zvorniku, Trnovu i Sanskom Mostu pored već presuđenih djela u Bosanskom Šamcu. Pravda je ipak pobijedila - rekao je Hasančević.

Munevera Avdić iz Kotor-Varoši je kazala da je vrlo zadovoljna izrečenom presudom, naročito u pogledu proširenja prvostepene presude i na druge opštine iz optužnice.

- Sad se tačno zna da su visokopozicionirani ljudi iz Srbije učestvovali u zločinima u Bosni i Hercegovini i šire - rekla je Avdić.

Jusuf Trbić, novinar iz Bijeljine, grada koji se u optužnici protiv Stanišića i Simatovića nalazio kao prvo mjesto gdje su počinjeni zločini, smatra kako je pravosnažna presuda Stanišiću i Simatoviću mnogo pravednija nego prvostepena, iz razloga što je potvrdila učešće ljudi iz DB-a Srbije u obuci onih koji su počinili zločine.

- U ovom procesu, koji je predugo trajao, dokazano je da je Služba državne bezbjednosti komandovala i praktično i upravljala na sve moguće načine takozvanim paravojnim formacijama, među njima su bili i „Arkanovci“, koji su ovdje u Bijeljini počinili masovne zločine nad civilima početkom aprila 1992. godine, nisu se ni krili - naveo je Trbić, koji se poziva na bezbroj dokaza, među kojima i fotografije Rona Haviva.

Reakcije na osudu za strijeljanje Srebreničana

Pravosnažnom presudom je utvrđeno da su bivši čelnici Službe državne bezbjednosti Srbije odgovorni kao članovi UZP-a i za ubistva šest muškaraca iz Srebrenice na području Trnova.

Šehida Abdurahmanović iz Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa” pratila je izricanje presude u sudnici u Haagu i smatra da žrtve nikada ne mogu biti u potpunosti zadovoljne.

- Žrtva nikada ne može biti zadovoljna, jer mi ne možemo doći do svog krajnjeg cilja da pronađemo sve i da svi zločinci budu adekvatno kažnjeni. Ali evo današnjom presudom Stanišiću i Simatoviću malo smo dobili satisfakcije, jer im je kazna malo povećana. Dalo nam je danas za pravo da zaista ne odustajem od tužbe prema Srbiji - rekla je Abdurahmanović.

- Možda su dobili male kazne, ali ipak postoji presuda da su osuđeni kao zločinci - dodala je Kada Hotić novinarima Detektora u Haagu.

Šuhra Sinanović iz Srebrenice smatra kako je važno što je utvrđeno da su Stanišić i Simatović djelovali kao dio udruženog zločinačkog poduhvata i činjenice da su čelnici SB Srbije odgovorni za zločine u BiH i Hrvatskoj.

Nura Begović iz Udruženja “Žene Srebrenice” ipak smatra kako su Stanišić i Simatović trebali dobiti kaznu doživotnog zatvora, umjesto što im je sa 12 povećana na 15 godina zatvora.

- Znate ko je još dobio ovu kaznu? Dobila je Srbija! Ovo se naređivalo iz Srbije i vidi se šta su sve radili, ko su bili naredbodavci, a ko izvršioci - kazala je Begović, podsjetivši kako je neophodno i dalje raditi na kažnjavanju odgovornih.

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, poručio je kako je presudu, kojom se dokazuje odgovornost Srbije za učešće u ratu u BiH, čekao 30 godina, otkako je osnovan Tribunal u Haagu.

- Vrh državne bezbjednosti Srbije je direktno involviran u rat u Bosni i Hercegovini. Više od ovoga nismo mogli.

Nedovoljna visina kazne

Mehmed Begić, bivši logoraš iz Ključa, podsjetio je kako je ovo suđenje trajalo 20 godina, te smatra kako su postojali dokazi i utvrđene činjenice prema kojima se presuda ranije mogla donijeti.

. Međutim, važno je da je presuda donesena, da su oni krivi, da je sada po ovoj presudi dokazan udruženi zločinački poduhvat, kao i da su krivi za zločine koji su počinjeni ne samo u Bosanskom Šamcu nego i u drugim mjestima, pa i Sanskom Mostu - rekao je Begić.

Sadmir Alibegović, predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most, zadovoljan je činjenicom da su presudom Stanišić i Simatović osuđeni i za zločine u ovome gradu, Zvorniku i Bijeljini, te da im je izrečena veća kazna zatvora, ali smatra da je nedovoljna.

- I kazna doživotnog zatvora za djela koja su njihovi potčinjeni učinili, a oni podstrekavali, s obzirom na funkciju koju su obavljali, te službe su bile inspirator zla koje se dešavalo u Bosni i Hercegovini, a njihovi su pripadnici obučavali zločince - istakao je Alibegović.

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata” iz Višegrada, nada se da će odgovorni i političari zbog dokazanog učešća srbijanskih zvaničnika “napokon pokrenuti reviziju tužbe protiv Srbije za agresiju na Bosnu i Hercegovinu”.

Munira Subašić iz Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa” smatra kako je ovom presudom “Haški tribunal uspio da završi svoju misiju ljudski”, jer je ova presuda pokazala “da je Srbija odgovorna”.

- MiG-ovi koji su dolazili iz Srbije, nisu dolazili iz RS. RS nije imala MiG-ove, nije imala piste, nije imala pilote. Ja sam ranjena ‘92. godine i drago mi je, ne zbog mene, nego zbog naše djece koja žive u Bosni i Hercegovini, i treba djeci kazati pravu istinu, ne treba ih držati u lažima. Pomozimo, mi žrtve, sve žrtve iz BiH i sa Balkana, da svoju unučad okrenemo prema budućnosti. Bez istine nema pravde, bez pravde nema povjerenja, bez povjerenja nema pomirenja - poručila je Subašić.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.