Nesavjesni vozači, brza vožnja pod djejstvom alkohola, oduzeli su nekolicinu mladih života u Bosni i Hercegovini u posljednjih deset godina. Svakodnevno na društvenim mrežama možemo vidjeti snimke brze vožnje kojima se mladi „hvale“, ne sluteći kako to može oduzeti nečiji život, a adekvatne mjere za ovakvo ponašanje još ne postoje.
Donosimo nekoliko tragičnih sudbina koje je ispisala brza vožnja.
Perspektivne djevojke
Selma Agić i Edita Malkoč, mlade studentice Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kobnog 10. oktobra 2016. godine, vraćajući se iz grada, prelazile su pješački prijelaz kod Zemljaskog muzeja, kada je Sanjin Sefić, upravljajući automobilom koji je vozio brzinom od 105 kilometara na sat, prošao kroz crveno svjetlo na semaforu i usmrtio ih. Sefić je nakon ovog čina pobjegao s lica mjesta, ostavljajući djevojke da leže na cesti.
Životi Edite i Selme ugašeni su u ranim 20-im godinama, a Sanjin Sefić će iza rešetaka provesti 16 i po godina, dok porodice dviju nastradalih djevojaka više nikada neće vidjeti njihova lica.
Azra Spahić i Alma Suljić, dvije mlade doktorice, dijele tužnu sudbinu s Editom i Selmom. Te noći, 26. maja 2023. godine, Alma i Azra su izašle s kolegama s fakulteta, kada ih je, vraćajući se s izlaska, usmrtio Armin Berberović koji je u trenutku nesreće imao alkohol u krvi i vozio brzinom znatno većom od ograničene.
Azra Spahić je ubijena na licu mjesta, dok je Alma Suljić kasnije podlegla povredama, a njihov ubica je negirao krivicu na sudu.
Sirotinjska kazna
Zeničanku Ajnu Strukan i njenog momka Benjamina Burekovića, 9. decembra 2019. godine, vozač Amir Kovačević pokosio je na pješačkom prijelazu. Ajnino srce je prestalo da kuca pet dana nakon tragičnog togađaja, dok je Almir Kovačević osuđen na samo četiri godine zatvora nakon čega mu je kazna smanjena na dvije godine.
Vanja Rudić, koja je u trenutnku smrti imala 13 godina, čekala je svog oca na trotoaru kada ju je, u stanju teškog pijanstva, u centru Prnjavora pokosio Nisvet Mujkić.
Mujkić je osuđen na šest i po godina zatvora, a građani Prnjavora su protestovali zbog ove niske zatvorske kazne.
Ismar Subašić je prelazio južnu gradsku magistralu u blizini garaža Tržnog centra „Merkator“ u Tuzli, kada ga je Amar Mustedanagić, koji je od ranije bio poznat organima gonjenja, udario automobilom nakon čega je nastavio vožnju.
Mustedanagić je proveo mjesec u pritvoru, a potom je pušten na slobodu.
Ceste smrti
Građani gube živote na „cestama smrti“, a ubice slobodno šetaju i voze njima. Možda bi danas neki od spomenutih bili mlade majke, uspješne studentice, ali jedno sigurno jesu – mrtvi.
Postalo je normalno da se vozi u pijanom stanju i koji kilometar „više“ od dozvoljenog. Zatvorske kazne postale su smiješne, samo četiri godine za jedan ugašen život ili šest i po godina za ubistvo 13-godišnje djevojčice. Sistem je zakazao, nadležni odgovornost prebacuju jedni na druge, a krivci slobodno hodaju ulicama.
