Analiza portala Politico ističe veliki jaz između ambicija Donalda Trampa (Trumpa) i stvarnog stanja u Iranu. Dok predsjednik SAD-a priželjkuje ponavljanje "venecuelanskog scenarija" — brze operacije koja bi dovela do nove, poslušne vlasti — realnost u Teheranu je znatno složenija.
Glavni problem Vašingtona (Washingtona) je taj što, za razliku od Venecuele (Venezuele) gdje je nasljednica bila spremna, u Iranu trenutno ne postoji jasna alternativa niti organizovana opozicija koja bi mogla preuzeti vlast.
Tramp je u telefonskim intervjuima priznao šokantnu činjenicu: osobe koje je administracija vidjela kao moguće nasljednike vjerovatno su ubijene u američko-izraelskim udarima. "Drugi ili treći na listi su mrtvi", izjavio je, potvrđujući da raketni napadi nisu eliminisali samo metu, već i potencijalne partnere za budućnost.
Za razliku od Venezuele, gdje vlast zavisi od nekoliko ključnih osoba, Iran je decenijama građena teokratska država s isprepletenim strukturama klera i vojske, sposobna brzo popuniti upražnjena mjesta.
Zbog nedostatka političkog plana, administracija se sada fokusira isključivo na vojne ciljeve. Marko Rubio (Marco Rubio) i Pit Hegset (Pete Hegseth) koncentrisani su na uništavanje iranskih raketnih i nuklearnih kapaciteta, dok nade u narodnu pobunu slabe jer Revolucionarna garda ostaje vojno sposobna da uguši prosvjede.
Uz rastuće protivljenje američke javnosti, koje sada iznosi 59%, i konfuzne poruke iz Bijele kuće, jasno je da put od eliminacije lidera do stvarne promjene režima u Iranu postaje znatno duži i krvaviji nego što je Tramp očekivao.
