Različita retorika američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua (Netanyahua) po pitanju izraelskog napada na iransko plinsko polje South Pars otkriva najuočljivije razilaženje dvojice lidera od početka 20-dnevnog sukoba s Iranom. Napad Izraela izazvao je iranske kontraudarce na energetsku infrastrukturu u regionu, što je dodatno podiglo cijene energije i navelo zaljevske saveznike da pozovu Trampa da obuzda Netanjahuove akcije.
Tramp je tokom sastanka u Ovalnom uredu sa japanskom premijerkom Sanae Takaiči (Sanae Takaichi) rekao da nije odobrio napad i da je o njemu saznao tek nakon izvršenja.
- Rekao sam mu: ‘Ne čini to’- izjavio je američki predsjednik, dodajući da se dobro slažu, ali da Netanjahu ponekad djeluje samostalno. Netanjahu, s druge strane, tvrdi da je Izrael „djelovao sam“ i da poštuje Trampov zahtjev da se suzdrži od daljih udara. Premijer je naglasio da su obojica lidera i dalje saveznici i da su njihovi interesi u skladu.
Unatoč koordinaciji, jasno je da dvije države imaju različite pristupe sukobu. SAD fokusira zračne napade na iranski raketni i nuklearni program, dok Izrael vodi niz atentata i ciljanih udara kako bi oslabilo klerikalnu vlast u Teheranu. Dok Tramp naglašava da je cilj spriječiti Iran u posjedovanju nuklearnog oružja, Netanjahu otvoreno podržava dugotrajnije operacije koje bi mogle dovesti do promjene vlasti.
Razlike se odražavaju i u javnoj percepciji sukoba. Dok izraelska javnost snažno podržava rat, američki lideri moraju balansirati između vojne podrške i međunarodnog pritiska, vodeći računa o političkoj realnosti. Eksperti upozoravaju da će dugotrajniji sukob dodatno testirati koordinaciju između Washingtona i Jerusalema.
Iako se čini da razlike zasad nisu kritične, moguće je da će u kasnijim fazama sukoba politički i strateški interesi dvije države biti izazvani, a konačne odluke donosit će Tramp, čime se postavlja pitanje koliko su savezničke strategije uopće usklađene.
