Prije pet godina kada je predsjednik Rusije Vladimir Putin stigao u Brizbejn na samit G20, bio je izoliran od civiliziranog svijeta zbog aneksije Krima, invazije na istok Ukrajine i obaranja putničkog aviona u kojem su bile porodice iz Holandije i Australije.

Tada su Zapadni lideri izbacili Rusiju iz G7 i uveli sankcije. Neki su odbili da se pozdrave sa Putinom, koji je otišao ranije, ignoriran i ponižen.

Nakon pet godina, on je na velika vrata ušao na svjetsku scenu, sa glavnom ulogom u sukobu u Sirjiji, gradeći strateški savez sa Kinom i izazivajući podjele među NATO saveznicima.

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) 22. oktobra nije bio na imanju Donalda Trampa (Donald Trump) na Floridi, nego u Putinovoj rezidenciji u Sočiju, da bi zapečatio sudbinu Sirije.

Na istom mjestu se 23. oktobra okupilo četrdesetak afričkih lidera u potrazi za oružjem i novcem, piše britanski list „Ekonomist“.

Putina je ranije ovog mjeseca u Saudijskoj Arabiji dočakao princ prestolonasljednik Muhamed bin Salman. Vojni orkestar je svirao nacionalnu himnu, a avioni su ostavljali trag u bojama ruske zastave. 

„Ekonomist“ dalje navodi da je Rusija sada u boljoj poziciji da utječe na proizvodnju i cijene nafte. Ruski predsjednik je izgradio dobre veze i sa Kinom, čiji lider Si Đinping Putina smatra korisnim za projektiranje rastućeg kineskog utjecaja.  

Putin je tada obećao da će pomoći Kini da izgradi sistem za rano upozoravanje na nuklearni napad. Britanski list navodi i da bi taj sporazum doprinio pomjeranju globalne ravnoteže moći u korist Kine. 

„Ekonomist“ ističe da se stav Evrope prema Kini mijenja „zahvaljujući jačanju Putinove kontrole nad Bliskim istokom i njegovim tješnjim vezama sa Kinom“.

Francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) tvrdi da je Rusija previše važna da bi je isključili i da je moraju inkorporirati u evropsku sigurnosnu arhitekturu.

Vojna modernizacija od ključnog značaja

- Kako je država sa ekonomijom veličine Španije, korupcijom kao u Papua Novoj Gvineji i očekivanim životnim vijekom nižim od libijskog postigla sve to? - piše „Ekonomist”.

U analizi se ocjenjuje da je ključnu ulogu odigrala vojna modernizacija i da je Putin za 20 godina transformirao armiju od neogranizirane gomile loše opremljenih regruta u dobro naoružane, uglavnom profesionalne borbene snage.

- Međutim, on je također bio politički lukaviji od Zapada, i u tome što je brzo koristio šanse i što se držao svojih saveznika - piše sedmičnik.

Barak Obama (Barack Obama) postavio je crvene linije protiv upotrebe hemijskog oružja u Siriji, ali nije bio spreman da upotrijebi silu da ih potvrdi. Tramp je nedavno napustio saveznike Kurde kada je Turska zaprijetila invazijom na sjever Sirije.

„Ekonomist” piše da je Putin uočio da je oklijevanje Zapada da upotrijebi oružje stvorilo vakuum moći. 

- Mogao je da izvrši invaziju na Ukrajinu i pošalje snage da okupiraju bivše američke položaje i bombardira civilne i vojne mete u Siriji, siguran da Zapad neće riskirati odmazdu. Kada je stao uz Bašara el-Asada, sirijskog predsjednika i krvavog diktatora, ostali akteri na Bliskom istoku, uključujući Saudijsku Arabiju, tradicionalnog američkog saveznika, zaključili su da njihove vlastite zloupotrebe ljudskih prava neće poljuljati podršku koju im pruža. Nasuprot tome, Zapad u njihovim očima djeluje nestalno i sklon je pridikama - navodi se u analizi uglednog lista.

- Suočen sa ruskom agresijom, Zapad je sklon da se povuče. To je greška, koju Putin ne bi napravio da je na Trampovom ili Makronovom mjestu. On bi se držao čvrsto i tražio slabost da je iskoristi - piše "Ekonomist".

Uspjeh maskira slabosti

Dodaju da Putinov uspjeh maskira slabosti. 

- U inostranstvu mu je sve teže da bude manji partner Kine. Kod kuće, raspoloživi dohodak opada šestu godinu zaredom, podiže se starosna granica za penziju i narodu je dojadila korupcija. Putinove skupe vojne avanture su izazivale entuzijazam, ali su počele da iritiraju.

U analizi se navodi da Putin želi za Zapad ukine sankcije i prećutno prihvati njegov plan da neograničeno ostane na vlasti.

Međutim, dodaje se, Zapad ne bi trebalo da ohrabri njegov „avanturizam” nego da „selektivno” uči od Putina. 

- Podržite svoje saveznike, koristite svoje snage, ne povijajte se pod pritiskom i ne stvarajte vakuum koji može iskoristiti neka rivalska sila. Zapadu je potrebna mišićava spoljna politika da bi se suočio sa novim svjetskim čvrstorukašem - zaključuje „Ekonomist”.