NA DANAŠNJI DAN

U automobilskoj nesreći u Parizu poginula princeza Dajana

Princeza je, 10. augusta 1997. godine, posjetila i Bosnu i Hercegovinu, nažalost, to joj je bila posljednja humanitarna posjeta

Princeza Dajana u BiH. radiosarajevo.ba

31.8.2023

Na današnji dan 1997., u Parizu je u automobilskoj nesreći poginula Dajana Frensis Spenser (Diana Frances Spencer), princeza od Velsa. Uz nju je poginuo i njen tadašnji partner Dodi Al Fajed (Dodi Al Fayed).

Dajana je rođena 1. jula 1961. godine u aristokratskoj porodici, pa je od malih nogu pripremana na život u visokom društvu, zbog čega je kao tinejdžerica boravila u Švicarskoj, u posebnoj ustanovi namijenjenoj mladim ženama iz visokog društva, kako bi se naučila ponašati kao dama. Tadašnjeg prijestolonasljednika britanskog dvora princa Čarlsa (Charles) upoznala je kad joj je bilo 16 godina, koji ju je vrlo brzo zaprosio, te su se vjenčali nakon nepune četiri godine.Već sa 21 godinom Dijana je rodila princa Vilijama (William), a potom i princa Herija (Harry). Postala je omiljena u britanskoj javnosti, koja je slavila i pratila svaki korak lijepe princeze.

Depresija i bulimija

Uprkos tome, njen život s Čarlsom nije bio ružičast, jer je on volio drugu ženu, Kamilu Parker Bouls (Camilla Bowles), čega je Dajana bila svjesna, pa se borila s depresijom i bulimijom. To je bio glavni razlog zbog kojeg su se i rastali, 1996. godine. Uprkos razvodu, Dajana je i dalje privlačila veliku pažnju medija, koji su pratili su svaki njen korak. Naročito je to bilo izraženo na ljubavnom planu, iako se Dajana borila da u fokus stavi svoj humanitarni rad, borbu protiv AIDS-a, epidemija i mina.

U okviru kampanje kojom je željela skrenuti pažnju na globalni problem neeksplodiranih ubojitih sredstava, princeza Diana je, 10. augusta 1997. godine, posjetila i Bosnu i Hercegovinu. Nije se željela sretati s političarima, nego je svoju posjetu opisala kao "potpuno privatnu". Željela je posjetiti domove žrtava mina i sresti se s lokalnim udruženjima invalida i specijalista za rehabilitaciju.

Posljednja posjeta

Nažalost, posjeta našoj zemlji bila je posljednja humanitarna posjeta omiljene princeze, jer je dvadesetak dana nakon toga poginula u saobraćajnoj nesreći u pariskom tunelu.

Uz Dajanu je poginuo i njen partner Dodi Al Fajed, sin egipatskog multimilionera. Navodno, poginuli su u bježeći od paparaca.

Mediji su Dajanu prozvali sveticom, a milioni cvijetova ostavljeni su pred Kensingtonskom palačom. Njenu sahranu je putem televizije pratilo 2,5 milijardi ljudi.

Al Fajedov otac, milijarder Muhamed Al Fajed za njihovu smrt je optužio britanski establišment, konkretno britansku kraljevsku porodicu, dodavši kako je to bila ogromna zavjera u koju su bile umiješane dvije obavještajne službe.

Marija Montesori. voxfeminae.net

Rođena Marija Montesori, utemeljiteljica obrazovnog sistema „Montesori“

Marija Montesori (Maria Montessori), italijanska ljekarka, obrazovna djelatnica i pedagoginja, najpoznatija po svom obrazovnom sistemu „Montesori“, koji se odnosi na djecu od rođenja do adolescencije, rođena je na današnji dan 1870. godine. Njene obrazovne metode se i danas primjenjuju u velikom broju državnih i privatnih vrtića, osnovnih i srednjih škola širom svijeta.

Da bi postala doktorica, što joj je bila životna želja, prvo je morala završiti fiziku, matematiku i prirodne nauke na Univerzitetu u Rimu, te je na osnovu te diplome upisala Medicinski fakultet i tako postala prva žena u Italiji koja je završila medicinski fakultet.

Rad s bolesnom djecom

Nakon sticanja diplome, u julu 1896. godine, Montesori se odmah zaposlila u bolnici „San Đovani“ u sklopu Univerziteta, a iste godine je dobila molbu da predstavlja Italiju na Međunarodnom kongresu za prava žena.

U toku 1898. godine rad Marije Montesori s djecom zaostalom u razvoju skrenuo je pažnju u naučnim krugovima, te je pozvana da održi predavanje na obrazovnom kongresu u Torinu o obuci hendikepiranih lica. Nakon ovog događaja, Montesori se naredne godine obratila Nacionalnom pedagoškom kongresu, predstavljajući svoje viđenje reforme društva i političke ekonomije kroz reformu školovanja. Ta ideja se održala kod Montesorijeve tokom cijelog njenog života. Danju je radila, podučavala i posmatrala djecu, a noću pravila bilješke, uvodeći naučni, analitički stav u svoj rad.

“Montesori škola”

Godine 1901., Montesori je započela samostalan rad u oblastima obrazovne filozofije i antropologije, a 1904. je prihvatila položaj predavača u Pedagoškoj školi Univerziteta u Rimu, na kojem je ostala do 1908. godine. U to vrijeme Mariji je ponuđeno da se stara i o zdravoj djeci, zbog čega ona, u januaru 1907., otvara „Dječiju kuću“. U školu je uključila brojne aktivnosti i obrazovne materijale, ali je zadržavala samo one koji su djecu zaista zaokupljali, shvativši da djeca koja provode vrijeme u okruženju koje je osmišljeno da podržava njihov prirodni razvoj imaju moć da sama sebe obrazuju. Kasnije je taj proces nazivala samoobrazovanjem (autoedukacijom), te je o tome napisala: „Nisam ja izmislila metodu obrazovanja, ja sam samo dala nekoj maloj djeci šansu da žive.“

Godine 1913., Marija je u Rimu organizirala prvi međunarodni kurs za učitelje, te uporedo otvorila prvu „Montesori“ školu u Španiji. U Berlinu je, 1929. godine, osnovana Association Montessori Internacionale (AMI), čije se središte 1935. godine seli u Amsterdam, gdje je i danas.

Uoči Drugog svjetskog rata, prema Musolinijevom nalogu, 1934. godine zatvorene su sve škole u Italiji, a Marija sa sinom Marijem, 1939. godine, odlazi u Indiju. Poslije rata se vratila u Evropu i do kraja života ustrajavala na ponovnom osnivanju svojih škola širom Starog kontinenta. Preminula je u 81. godini u Amsterdamu.

Šarl Bodler. wikipedia.org

Preminuo Šarl Bodler, autor “Cvijeća zla”, najvažnijeg lirskog djela 19. vijeka

Godine 1867., na današnji dan, u Parizu je preminuo Šarl Pjer Bodler (Charles Pierre Baudelaire), francuski pjesnik i kritičar, čija je zbirka pjesama „Cvijeće zla“ (Fleurs du mal) proglašena najvažnijim lirskim djelom 19. vijeka. Osim toga, svojom zbirkom pjesničkih crtica „Spleen Pariza“, Bodler je stvorio novu pjesničku vrstu.

Kada je, 1857. godine, objavio zbirku “Cvijeće zla”, Bodler je naišao na osude “zbog vrijeđanja javnog morala i pristojnog vladanja”. Iako je novo izdanje, 1861., restrukturirao, iz te zbirke je zabranjeno šest pjesama.

Treće izdanje ove Bodlerove najznačajnije zbirke pjesama objavljeno je godinu nakon njegove smrti. 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.