Hvala, oprostite i zbogom. Ovim riječima mladi hercegovački franjevac Dalibor Dado Milas se u proteklim danima na svom Facebook profilu oprostio od Mostara i BiH. Najavio je odlazak u Austriju.

Njegovo kritičko promišljanje stvari i analiza mana vladajuće hrvatske politike u BiH, odnosno građanski pogled na stvari unutar hrvatskog korpusa imalo je, kako se moglo vidjeti u medijskim izvještajima u proteklom periodu, posljedice po ovog 28-godišnjaka, koji je u Hercegovini bio repoznatljiv po radu s mladima i društveno ugroženim pojedincima s ulice.

Umorio sam se

Dvije godine držao je u Mostaru tribine za mlade koje su okupljale i preko 300-400 mladih ljudi. Osnovao je „Minores", organizaciju za pomoć beskućnicima i socijalno ugroženima.

Nedavno je u svojoj kolumni, između ostalog, kritizirao politiku HDZ-a. Nakon toga su uslijedili pritisci, prijetnje i maltretiranja. Hercegovačka franjevačka provincija se u saopćenju odrekla njegovih stavova. U intervjuu za "Dnevni avaz" Milas iznosi razloge svog odlaska iz BiH, te komentira i druge pojave koje tište naše društvo.

- Ja odlazim samo da bih se vratio. Pokušavajući sam promijeniti neke stvari, umorio sam se i potrošio. Umoran sam i potreban mi je odmak od svega onoga što me opteretilo, odmak od svega onoga što me guši i što mi ne da mira. Papa Franjo ima jedno zanimljivo životno načelo: "Živi i pusti druge da žive." Odlazim, jer trenutno ne mogu "odživjeti" svoj život na način koji smatram odgovarajućim. Jedno od obilježja mog odlaska su dva sukoba: prvi je sukob sa samim sobom, sa svim onim verzijama „mene" iz prošlosti, sadašnjosti, pa čak i budućnosti, odgajanih i podizanih u jednom specifičnom duhu i na specifičnom prostoru, i među specifičnim ljudima, gdje se neke stvari praktički i ne dovode u pitanje. Iz tog proizlazi iz drugi sukob s određenim društveno-političkim paradigmama koje kod nas trenutno dominiraju.
Za moj odlazak ne krivim nikoga. Čak, štoviše. Vidim da mnogi napadaju fratre. Žao mi je zbog toga. Nikad mi to nije bila namjera. Iako se po pitanju društveno-političke stvarnosti ne slažem sa svojom franjevačkom zajednicom, zaista sam im zahvalan na svemu što su mi pružili - kazao je Milas.

Milas: Prošlost nam je postala važnija od budućnosti

Kako dalje vidite  tok vašeg života?

- Cijeli svoj život nastojim usmjeravati po Božjim putokazima. Gdje će me oni odvesti? Ne znam. Koliko god ja bio svestran, astrologija nije jedan od mojih hobija. No, otvoren sam životu.

Sve je naravno usko povezano i sa vašim generalnim viđenjem političke, društvene i svake druge situacije unutar, uvjetno rečeno, hrvatskog korpusa u BiH. Kako biste Vi opisali ovu situaciju?

- Hrvatski narod je obespravljen u svakom pogledu i skoro je naviknut na život u mentalnoj diktaturi. U hrvatskom narodu, nažalost, ne postoji pluralizam. Ne postoji prava demokracija. Kad je riječ o Hrvatima, ovdje najviše krivim HDZ BiH: imaju priliku, ne koriste je. Ali, budimo realni, nije ovdje problematična samo ovanajdominantnija hrvatska opcija (HDZ BiH).
Neke su bh.  stranke još problematičnije i opasnije, ali ja, kao Hrvat, prvo pokušavam očistiti ispred svog praga. Mišljenja sam da se „hrvatsko pitanje" nekako mora riješiti. Uostalom, kao i „bošnjačko pitanje" i pitanje RS-a, te što ćemo s onima koji se ne pronalaze u ova tri nacionalna tabora. Svi navedeni imaju pravo na Bosnu i Hercegovinu. Ma predugo se sve ovo ignorira! Ako nam je svima u interesu normalna i funkcionalna BiH, čiji će građani biti zadovoljni i sretni, gdje onda leži problem?

Kakvo jevaše viđenje aktuelne političke situacije u BiH. Pri tome mislim na politiku kao produkt vladajućih stranaka. Gdje smo kao država i kao društvo u ovom momentu?

- Politička nomenklatura u BiH je, kao što i sami možete primijetiti, koncentrat postojeće ponude (bolje nemamo) te posljedica biračke potražnje (mi smo ih izabrali). Odraz volje većine ovdašnjih konzumenata biračkog prava i uzaludno je zavaravati se iluzijom da narod zaslužuje bolje, poštenije, odgovornije, kompetentnije političare od onih koje ima.
Dobro smo i prošli. Vjerojatno zaslužujemo i gore. Jer, oni, narodni zastupnici, reflektiraju stanje svijesti i razinu temeljnih društvenih vrijednosti u zemlji ma koliko mi šutjeli o tome. Zar to nije bilo očito u onom paležu i uništavanju zajedničke imovine? Jesu li i za to političari krivi? Je li politika kriva što ljudi bacaju smeće po ulicama, što im je prometna kultura nepoznat pojam? Čisto sumnjam.

Naša politika je produkt našeg mentaliteta. Nevjerojatno je da smo mi slavili rušenje Berlinskog zida, a nakon toga smo u BiH podigli na stotine novih. Postali smo taoci mržnje, straha i osvete. Čini mi se ponekad da nam je prošlost postala važnija od budućnosti. Kod nas je svaki pa čak i najmanji nepovoljni događaj idealan izgovor za provalu i širenje mržnje. Nitko se ne želi preispitati. Svi tražimo krivce u drugima. Mi se oko ničega ne znamo dogovoriti. Stalno se nešto svađamo.

Mislite li da je narod u BiH bio dovoljno tolerantan prema svemu onome što je morao trpjeti u proteklih 20 godina?

- Naš narod je umoran i prestrašen. Ljudi se boje dići svoj glas. Ali protesti i nasilje nisu pravi recept. Bosni i Hercegovini je potrebna građanska, a ne kvazi-građanska revolucija.

Naš je problem zapravo strukturalne naravi. Mi smo zemlja koja je zapela u svojoj post-socijalističkoj preobrazbi i pati od kroničnog nedostatka ljudskog kapitala - sposobnih, visoko obrazovanih i moralnih ljudi. Nedostaje nam razvijena građanska inteligencija i visoko profesionalan stručni kadar. Da bi se stvari pomaknule s mjesta, potreban je čitav niz godina. Zato nisam sklon mišljenju da će se stvari iznenada promijeniti na bolje. Potrebno je i vremena i ustrajnosti.

Okrižen beskičmenjacima koji bi trebali biti budućnost ovog naroda

Jeste li Vi zapravo još uvijek fratar/svećenik?

- Teoretski jesam.

U kojoj mjeri vidite spregu religije i politike u BiH? Pri tome ne mislim samo na hrvatski već i na druga dva korpusa. U nekom smislu bismo mogli reći da ste upravo Vi koletaralna šteta ove sprege?

- Nisam ja kolateralna šteta sprege religije i politike nego našeg mentaliteta. Jer i religija i politika proizlaze iz našeg mentaliteta. Isto bi bilo da sam musliman ili pravoslavac. Pokazalo se posljednjih mjeseci da sam okružen beskičmenjacima koji bi trebali biti budućnost ovog naroda. Ali oni su samo slika istog tog i takvog naroda, koji će radije stajati sa strane, šutjeti i gledati kako gubiš živce, džigericu, zdravlje pa čak i život, a sve kako bi učmala atmosfera ostala ista, nego nešto konkretno učiniti.

Da, postoji sprega. Tri dominantne stranke - tri dominantna religijska koncepta. Još nisam vidio da HDZ koketira s Islamskom zajednicom ili SDA s Katoličkom Crkvom. Ali ova se sprega ne promatra izrazito negativno, iako ponekad ima jako negativne posljedice po pitanju isključivosti, jer uvijek je lakše "natjerati" političare da rade ono što je korisno, negoli ih preodgojiti da zaista u svom radu nastupaju vjerski i proljudski, dakle, da rade ono za što su i izabrani. Mišljenja sam da bi tri dominantne religije mogle više koristiti stečeni ugled u narodu kako bi zaista bili korektivni faktor društvenih zbivanja.

Potrebna revolucija

- Podržavam ideju promjene,jer jevolucija nam je itekako potrebna, budući da ovaj politički sustav nije sustav za ljude nego za pojednice. Revolucija nam je itekako potrebna zato što nemamo posla, zato što su zdravstveni i obrazovni sustav promašeni, zato što su nam političari (previše)  sebični, i na koncu zbog nedostatka perspektive mladih - podcrtava Milas.