U trenutku kada su Sjedinjene Američke Države i Iran razmjenjivali prijetnje o „potpunom uništenju“, a Bliski istok bio na ivici šireg rata, ulogu tihog, ali odlučnog posrednika preuzeo je pakistanski premijer Šehbaz Šarif (Shehbaz Sharif).
Upravo je Islamabad uspio ono što se činilo nemogućim – dovesti dvije suprotstavljene strane za isti pregovarački stol i ishoditi dvosedmičnu obustavu vatre. U objavama američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) i iranskog šefa diplomatije Abasa Aragčija (Abbas Araghchi), Šarif je izdvojen kao ključna figura ovog diplomatskog proboja.
Njegov politički put nije bio ni brz ni jednostavan. Počeo je krajem osamdesetih kao lokalni političar, prošao kroz egzil u Saudijskoj Arabiji, političke padove i povratke, da bi se danas profilirao kao jedan od najotpornijih lidera južne Azije.
Prekretnicu je doživio 2022. godine, kada je, nakon smjene Imran Khan, preuzeo funkciju premijera, a potom se ponovo vratio na čelo Vlade, potvrdivši političku izdržljivost i sposobnost preživljavanja u nestabilnom političkom okruženju.
Šarifova vanjska politika temelji se na balansiranju – održavanju bliskih veza sa Saudijskom Arabijom, ali i jačanju odnosa s Turskom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Jordanom. Upravo ta mreža odnosa, uz poboljšane veze s Vašingtonom nakon regionalnih tenzija 2025. godine, omogućila mu je da se nametne kao kredibilan posrednik.
Današnje primirje između SAD i Irana možda je tek privremeno, ali uloga Pakistana – i lično Šarifa – već sada dobija ozbiljnu međunarodnu težinu. Ako se pregovori nastave, njegovo ime moglo bi ostati upisano kao jednog od ključnih ljudi u smirivanju jednog od najopasnijih sukoba današnjice.
