Muhammed Asad (Leopold Weiss), veliki islamski mislilac i jedan od najpoznatijih konvertita u islamu, kazao je jednom prilikom da na Zapadu nema muslimana, ali ima islama, dok na Istoku ima muslimana, ali, nažalost, odavno nema istinskog islama.
I u našoj Bosni i Hercegovini ima muslimana, kao i, hvala Bogu, kršćana, Jevreja… ali koliko ima istinskih vjernika uopće, pogotovo u ovdašnjoj politici, u situaciji dok narod gladuje, a naši prvaci otimaju sve do čega stignu, i gdje su brutalna korupcija i nepotizam instalirani kao mjerilo uspješnosti i „snalaženja“ u društvu, teško je reći. To samo Bog zna.
No, ono što je opasno, a što je postala pojava u političkom životu Bošnjaka, jeste licitiranje o tome ko je vjernik, a ko nije, te za koga, baš po tom kriteriju, treba glasati na predstojećim općim izborima, ili, pak, ne.
Takve rasprave potiču u posljednje vrijeme i zastavama vjere mašu isti oni koji vjernički bajrak koriste da bi pokrili svoje notorne lopovluke, kao i dvije decenije dugo uništavanje i države i društva. Naravno, s tim u vezi, i onih vjernika s kojima se možda susreću u safovima. To su isti oni koji drugima podmeću kriminal i grijehe iz prošlosti, a u javnosti se pokrivaju oreolom pobožnika. Takva praksa vodi i degradaciji i vjere, što bi itekako morali znati oni vjerski službenici koji pristaju da se uhvate u takvo „šejtansko kolo“.
Što je još opasnije, protiv onih koji narodu govore istinu o lopovlucima bešćutnih vladara izdaju se razne „fetve“, a ponekad se ide do te mjere da ih se proglašava otpadnicima i neprijateljima. Spomenuta zamjena teza, ta stara disciplina, odlična je za hulje u našoj politici, jer dok se vjernici iskreno „drže Allahovog užeta“, lopovi pokradoše plijen.
Zbog ovakve društvene anomalije, anahronizma svojstvenog pretpolitičkom društvu, umjesto o armiji od pola miliona nezaposlenih, činjenici da je bh. ekonomija postala crna rupa po konkurentnosti u svijetu, da je na repu euroatlantskih integracija, o tome da heroji ove zemlje suznih očiju odlaze u inozemstvo ili naprosto umiru u tišini, te odgovornosti onih koji su u takav položaj doveli državu i narod… rasprava na našoj političkoj sceni, uoči još jedne kampanje, i javno i tajno, pretvorila se u dijeljenje tapija o tome ko je Bogu mio, a ko valjda ne!?
Vjera je čista, ona je davno dala naziv za gore opisane. Ali, dok građani, pa i vjernici, umjesto pravih vrijednosti prihvataju „lažnjake“, što bi rekao rahmetli Sulejman Kupusović, teško ćemo na zelenu granu.
