Diljem BiH jučer je obilježen prvi rođendan velikih protesta, koji su prošle godine  eksplodirali vatrom. U tom plamenu je sagorio, kako građanski strah, tako i moć mnogih dojučerašnjih političkih i nacionalnih moćnika.

U Tuzli, odakle je, s razlogom, sve i počelo, građani su se ponovo skupili pred zgradom nekadašnje kantonalne vlade, koja svojom avetinjskom prazninom i godinu dana poslije  svjedoči količini ljudskog bijesa koji je na nju tog 7. februara nasrnuo.

Zgrada kantonalne vlade u Tuzli, kao i sve druge zgrade u BiH na koje su se tih dana,   ognjem i plamenom ustremila gladna usta bosanske sirotinje, nisu gorjele zbog ružnih  vrata i prozora, već zbog loše vlasti koja se iza njih krila 20 godina, a čija je sila i neznanje uništila, otela i obezglavila sadašnjost i budućnost hiljada građana ove zemlje.
 
U Tuzli se jučer okupilo nekoliko stotina nezadovoljnika kako bi poručili da razlozi zbog kojih su protestovali prošle godine nisu nestali.

Naprotiv!

Osim zamjene mjesta partija na vlasti i imena u ministarskim foteljama, ništa se drugo, od prošlog do ovog 7.februara u državi nije promjenilo.

Radnici firmi čija su dobra opljačkali domaći i strani tajkuni i dalje pravdu traže na ulici. U državne institucije i preduzeća i dalje se zapošljavaju partijski sinovi i kćeri. I dalje hiljade visokoobrazovanih mladića i djevojaka zbog nedostatka posla bježe iz zemlje, bilo da će sa svojom diplomom prati uniforme vojnicima u Avganistanu, ili stražnjice nepokretnih staraca u kakvom evropskom staračkom domu. Sve je isto. I narod to zna.

Svi koji misle da je narod zaboravio zbog čega je prošle godine palio vlast u sopstvenoj zemlji, grdno se varaju. Živi bili pa vidjeli!