KOLUMNE

Miraz savjetnici

Almasa HADŽIĆ ([email protected])

30.10.2017

U izvršnoj i zakonodavnoj vlasti BiH angažirano je na stotine savjetnika koji državu godišnje koštaju najmanje dva miliona maraka. Savjetnika ima od svake ruke, počev od onih za čijim angažmanom postoji opravdana potreba, do onih koji ne služe ničemu osim sebi i partiji koja ih je uhljebila na to mjesto. Ovih drugih mnogo je više. 

Prema dostupnim podacima, najniža savjetnička plaća na entitetskom i državnom nivou je oko 1.700 maraka i za nekoliko stotina maraka viša je od, naprimjer, one koju prima načelnik klinike u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, ili bilo koji ljekar specijalista u našim bolnicama i domovima zdravlja. Gdje je tu logika, a o pravdi da i ne govorimo?

Izuzmemo li jedan broj ljudi od struke koji u vladama, ministarstvima, skupštinama zaista profesionalno obavljaju poslove savjetnika, većina ostalih isključivo su lokalni nosači partijskih zastava, sinovi i kćeri pojedinih moćnika i izbornih kreditora i... da ne nabrajamo dalje.  

Savjetnik u vrlo značajnom ministarstvu u Sarajevu, gdje je zaposlen po preporuci partijske kurije, a ne struke, naprimjer, zahvaljujući svojim psihofizičkim „sposobnostima“, za vrijeme vikenda, dok boravi u čaršiji iz koje dolazi, uglavnom sabire podatke ko s kim u kafanama i tajnim logama sjedi, šta priča, kojem se partijskom klanu priklanja…

Za svoj rad plaćen je, dakle, više od najstručnijeg hirurga u lokalnom kliničkom centru ili vrhunskog univerzitetskog profesora u BiH.  

Mandat većine angažiranih savjetnika u državi ne završava se s mandatom funkcionera koje savjetuju. Tako su mnogi postali profesionalni, tačnije „miraz savjetnici“, a da ih nikad niko nije upitao za praktični učinak njihovog savjetovanja. I neće. Jer, da je drugačije, za učinke bi najprije pitali funkcionere, pa tek onda njihove savjetnike.

Vezane vijesti
Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.