Isplata penzija u Federaciji počela je u utorak, a u novčanicima većine penzionera već danas vlada propuh. Statistika kaže da je samo za hranu potrebno više od 500 maraka, pa kako onda preživjeti sa 326 ili manje od toga!? A upravo su tolika primanja većine penzionera.

Znaju to naši djedovi i nane, koji svakog petog dana u mjesecu zorom stanu u red pred poštanskim šalterima, jer ne mogu iščekati poštara da im na vrata donese tu mizernu sumu nakon četiri decenije rada i izgradnje države.  

Zna to i Huso Muhović iz Ustikoline, nekadašnji radnik „Maglića“, koji prije isplate putuje do Sarajeva kako bi preuzeo penziju i već do podne, nakon što plati račune i kupi lijekove, ostane sa 150 maraka u džepu. E, njih onda treba razvući do narednog petog.   

Hiljade i hiljade ih je poput Huse što ni sami ne mogu ni objasniti kako preživljavaju, zašto prvi plaćaju račune, šta jedu i kako se liječe. O tim hiljadama vrijednih ljudi koji su gradili državu vlast ne brine brigu osim kad najave proteste ili kad se primaknu izbori.

Državna kasta ima preča posla, da muhabeti po društvenim mrežama.   

Oličena u Dženanu Selimbegoviću, uposleniku Predsjedništva BiH s redovnom plaćom od 2.600 maraka, zauzeta je patroliranjem društvenim mrežama i analizama ženskih frizura i usana, rječnikom ulice, uz obavezno skrivanje iza Armije RBiH, heroja i rahmetli Alije Izetbegovića.

Dok dobiva prešutnu ili javnu podršku svojih stranačkih kolega, ne mora se brinuti koliko će još dana i godina biti zamjenik generalnog sekretara Predsjedništva BiH. Makar dok Bakir Izetbegović stoluje u Titovoj 13.