Nizom protokolarnih aktivnosti danas će u federalnom dijelu BiH svečano biti obilježen Dan rudara. No, još mučninu u stomaku proizvodi vijest o tragičnoj smrti zeničkog komorata Šefika Šišića, koji je četiri dana prije praznika digao ruku na sebe.  

Ubili su ga nepravda, lažna obećanja i još lažnija briga o rudarima i, kao biva, borba za njihov bolji standard. Nije bitno da li je rudarski hljeb sa sedam ili devet kora, jer svako ko je barem jednom sišao u utrobu zemlje, zna kako se teško zarađuje rudarenjem i kako je svaka kora podjednako crna poput crnog zlata što ga svakodnevno iskopaju.

Praznik neće dočekati ni Aldin Zukić (28) iz Breze, a ni Radovan Filipović (60) iz Jajca. Poginuli su u rudarskim nesrećama na radnom mjestu! Istraga u toku! I tako ukrug, do nove tragedije!

Zbog toga rudari nemaju razloga za slavlje, jer svaki njihov silazak u jamu može se opisati hamletovskom dilemom - biti ili ne biti - ostati živ ili poginuti. Nemaju razloga za slavlje i zato što je praznik za njih uobičajeni radni dan?!

Stoga penzija rudara kopača, koju je silno želio rahmetli Šefik, ne može biti identična s penzijom knjigovođe ili drugih knjiških moljaca u prenatrpanim rudničkim direkcijama. Zbog toga se nepravde prema rudarima još za njihovih života moraju ispravljati, a da se njihova muka i proliveni znoj ne koriste u jeftine dnevnopolitičke igre i isprazne govore.

Pred ulazom u svaku jamu federalnih rudnika stoji napis „Sretno“. I zaista će rudarima u narednim godinama trebati mnogo sreće, jer ulaganja u mehanizaciju i u sigurnost na radu, pokazuju to i statistički podaci, dovela su naše rudnike u red najzapuštenijih i najopasnijih u ovom dijelu Evrope. Zbog toga je rad u federalnim rudnicima desetostruko opasniji i teži nego u zemljama savremenog svijeta.

Rudari u Federaciji, sretno!