Poželješe nam zvaničnici svih nivoa vlasti zdravlja, sreće, blagostanja u svojim prazničnim čestitkama. Pristojno, ali isprazno, jer njihovi rezultati govore više, uz časne izuzetke.

- Neka vam je sretan Božić, uz želju da vas blagdanski duh učvrsti u uvjerenju da, svi zajedno, idemo ka boljoj budućnosti - u čestitki kaže premijer FBiH Fadil Novalić.

A onda otvorimo stranice novina i čitamo ono što je u stvarnosti. Petorica demoblisanih boraca umrla čekajući stotinjak maraka od Vlade FBiH. I da su preživjeli, ne bi ih dočekali. Koji će duh uvjeriti njihovu djecu da će im biti bolje kad su ostali i bez one crkavice dobivane kopanjem ćumura, onog dječaka koji je tek završio školu, a već su sve nade uprte u njega da izdržava porodicu.

Irhan Fočo dao je život pokušavajući spasiti druga iz nabujale Miljacke, dok vlast u FBiH ne može skočiti da pomogne liječenje jednog djeteta. Zato skaču da odobre nova zapošljavanja i nabavku službenih auta jer se, zaboga, ne može voziti u onom starijem od četiri godine. Skaču i po dnevnice kada propadne zasjedanje Parlamenta FBiH, a propadne jer se sati izgube na svađi i utrci ko će kome bolje odbrusiti umjesto da nalaze rješenja.

U novinama čitamo o apelu da se skupi mizernih 40.000 KM za dvije operacije tumora na mozgu djevojke iz Krajine, tek stasale za život, dok se tekuće budžetske rezerve troše na „zaslužna“ udruženja građana. Radnice „Fortune“ penziju čekaju u hladnim šatorima, beskućnici strepe od hladne zime, otvaraju se javne kuhinje za djecu, a naši političari su odavno u mislima gdje za Novu godinu.

Dvije su realnosti, ona o kojoj pročitasmo u samo jednom broju jednih novina i druga u koju, valjda po inerciji, upadnu ljudi čim kroče u svoje službene prostorije i na ulazu dobiju ružičaste naočale. Da nas duh učvrsti u uvjerenju da idemo ka boljoj budućnosti!? Tačno. Jer samo neka viša sila ili božansko biće može uvjeriti nevjernike da u šatorima koji prošle godine nisu bili tu idu ka boljoj budućnosti.