Pet demobilisanih boraca koji su protestirali u kampu ispred zgrade Vlade FBiH umrlo je u posljednjih nekoliko mjeseci. 

Širom zemlje najbolji sinovi lagano umiru ili se, u očaju bez posla i mogućnosti da djeci osiguraju obrok ili krov nad glavom, odlučuju za najteži korak i oduzimaju sebi život.

Statistike su poražavajuće, a vlasti se tek s vremena na vrijeme, uoči izbora uglavnom, sjete i ove najugroženije populacije.

Ovih je dana federalni borački ministar uputio javni poziv za dodjelu jednokratne novčane pomoći za rješavanje socijalno-statusnih pitanja branilaca i članova njihovih porodica. Da bi dobio sadaku koju mu vlasti nude, borcu bi trebalo makar nekoliko mjeseci i stotine maraka da ispuni stroge uvjete iz poziva. Uvjerenja, kopije, prijave, ovjere, od zavoda do porezne uprave, PIO i općine... Da bi dobio jednokratnu crkavicu, borac mora dokazati da on i članovi njegovog domaćinstva (ma koliko ih bilo) imaju primanja manja od 250 KM.

Stide li se vlastodršci što su dopustili da branioci preživljavaju od manje od 250 KM, što jednokratnom pomoći pokušavaju oprati obraz, što već mjesecima, dok izlaze iz skupih automobila i kreću na put s visokim dnevnicama, borci u šatorima, po suncu, kiši i snijegu, traže svoja prava.

Milostinja koju nudi Federalno ministarstvo boraca najbolje pokazuje odnos prema obespravljenim, nezaposlenim, prema onima koji se ne smiju razboljeti, prema onima koji nemaju od čega kupiti lijekove, odškolovati djecu, odgojiti budućnost zemlje.

U igri koju vlast godinama igra s braniocima poznat je pobjednik. Borci nemaju šta izgubiti, ni vjeru, ni nadu, ni povjerenje. Vlast koja svoje borce potkupljuje sa stotinjak maraka treba se spremati za odlazak.