Ni svih 435 članova Predstavničkog doma, plus 100 senatora u američkom Kongresu, a kamoli pismo jednog od njih šefu američke diplomatije, kao ono što ga je onomad uputio kongresmen Majkl Tarner (Michael Turner) Reksu Tilersonu (Rex Tillerson) u vezi sa sređivanjem prilika u Bosni i Hercegovini, neće pomoći da zemlja postane ekonomski samoodrživa i demokratska evropska država ako Bosni ne pomognu Bosanci. 

Nastranu što su se za tu američku inicijativu uhvatili i oni koji su bh. državu razvaljivali, ideološki trovali ili uništavali njene ljudske i materijalne potencijale. Valja znati da je ta “američka inicijativa” - ponajviše čuvar Dejtona i sigurno nije zagovornik velikih promjena. Istina je da riječ inicijativa, kako su sve to razumjeli u Sarajevu, etimološki označava početak - znači preuzimanje samostalnih koraka i odgovornosti za promjenu stanja.

Bosni i Hercegovini, dakle, treba bosanska inicijativa! Ali, upravo zbog domaćeg, bosanskog mentaliteta valja podsjetiti i da nijedna inicijativa ne može biti oportunizam!

Čak i kada je američki pristup u pitanju, što odmah asocira na robusnu, dovoljno snažnu, efikasnu akciju, to doista ne znači da će se Bosna spasiti izvana. Ne, sve dok ne krene svebosanska, multinacionalna, građanska inicijativa koja će razmrdati političku i državnu vlastelu iznutra, s bosanske, a ne s ove, američke strane.

Ili, kako to kažu upravo u Vašingtonu: kao što se u Makedoniji dogodio hrabri i nacionalno tolerantni Zoran Zaev, zahvaljujući, naravno, Makedoncima, Albancima i ostalima koji su za njega glasali, tako i Bosni trebaju ljudi koji će zemlju povesti naprijed, a ne vraćati je u prošlost.

Neko u BiH mora 2018. biti prvi i izaći iz nacionalne kutije ograničenih identiteta. Jer, niko više ne čeka na Bosnu samo zato što joj pripada status žrtve, ili zato što je BiH uglavnom moralni pobjednik u međunarodnoj areni.