KOLUMNA Osvrt s američke verande

"Trumanova jaja"

Mnogo godina kasnije, mene „Trumanova jaja“ podsjećaju na bosansku svađu za i protiv NATO pakta

Piše: Erol AVDOVIĆ
26.01.2019 15:21

Vjerujem da još ima onih koji se mogu prisjetiti svog dalekog djetinjstva i “Trumanovih jaja” iz američke pomoći Evropi pedesetih godina prošlog stoljeća. U paketima koje su bacali iz aviona bilo je svašta, i američke marmelade, ali jaja u prahu, nazvana po 33. američkom predsjedniku Hariju Trumanu (Harry), ostala su sinonim američke mitologije na Balkanu.  

Jer, ukusi se dugo pamte, poput kolača i rahvanija koje su tada od te hranljive žute smjese pravile naše nane i bake u vrijeme koje je tek počelo mirisati na vaniliju. Pamte se i kao dobri šlageri i refreni naše mladosti. Posebno oni koji su 1989. bez ijednog ispaljenog metka srušili Berlinski zid.

Promašena neutralnost

Mnogo godina kasnije, mene „Trumanova jaja“ podsjećaju na bosansku svađu za i protiv NATO pakta. Tačno je da taj vojni savez nije humanitarna organizacija, ali je upravo zato važan, jer je strategija. Nekome to smrdi, a nekome, bogami, miriše na svježe mirise civilizacije. Evo, Milorad Dodik se raspametio, pa Bosnu i Hercegovinu upoređuje sa Švedskom, koja je članica EU, ali neće u NATO, jer joj je to skupo. Sebe, pak, poredi s nekim švedskim političarem koji je protiv NATO-a, a nije dobio američke sankcije.

  • Ne može se poslije gorčine i nakon nedosljedne primjene Trumanove doktrine nastaviti svugdje isto
    Ne može se poslije gorčine i nakon nedosljedne primjene Trumanove doktrine nastaviti svugdje isto

Zaboravlja da taj Šveđanin sigurno nije produžena ruka ruske gubernije. Tačno je da u NATO savezu nisu još Austrija, Finska, Irska i Malta, iako su u sastavu EU. Ali, one nisu doživjele genocid poput Bosne 1995. godine. Teško je poslije toga biti onako "švedski" neutralan. Ne može se poslije gorčine i nakon duge nestašice „Trumanovih jaja“, pardon, nedosljedne primjene Trumanove doktrine, nastaviti svugdje isto, bez boje i ukusa u drinskom slivu Evrope.

Kada su se onomad s one strane Drine počeli onako snishodljivo dodvoravati Vladimiru Putinu, izgledalo je kao da je pola Srbije prespavalo pola stoljeća.

Od Trumana do Trampa

Valja se podsjetiti: Trumanova doktrina usvojena je 1947. godine kada je američki Kongres odobrio političku, ekonomsku i vojnu asistenciju onim demokratskim evropskim zemljama koje su se željele suprotstaviti autoritarnim silama - izvana i iznutra.

Nešto kasnije, istu je pomoć, u dolarima i paketima punim hrane, počela primati i Titova Jugoslavija, premda još nije ni mirisala na demokratiju. Na sladunjavu slobodu – mirisala su upravo „Trumanova jaja“. S tim američkim predsjednikom, koji je 1945. godine bacio i atomsku bombu na Hirošimu i čiji je mandat potrajao do 1953. godine, dakako, nije bilo šale.

Slučajno ili ne, 1948. godine, kada je Tito raskrstio sa Staljinom, baš u okviru iste američke doktrine, proradio je i „Maršalov plan“ (koji, naravno, nije nazvan po Josipu Brozu). Tada je osigurano prvih 400 miliona dolara Turskoj i Grčkoj; spriječena je njihova tradicionalna konfrontacija i stvorena tampon-zona prema komunističkom Sovjetskom savezu (SSSR) - od Mediterana (i Jadrana) do Crnog mora.

Trumanova doktrina bila je temelj za stvaranje NATO-a 1949. godine, kome su Turska i Grčka pristupile već 1952. Zlobnici tvrde da je tako počeo Hladni rat koji je okončan prije ravno 30 godina - ujedinjenjem dvije Njemačke.

U vrijeme „Maršalovog plana“ mnogi su dobivali velike novce, ali i američke tenkove, pakete i Phantom lovce. U Turskoj je bio smješten i čitav arsenal američkih nuklearnih glava. Neki su, pak, bili zadovoljni s malo para i puno (Trumanovih) jaja.

Amerika je kroz „Maršalov plan“ do 1953. godine u obnovu Evrope uložila 12 milijardi dolara. A to je, prema današnjoj vrijednosti američke valute, više od 100 milijardi dolara. Sve to da bi Evropa bila “slobodna i cijela” - i iz jednog dijela, kako je to izgovorio i potpredsjednik Džo Bajden (Joe Biden) 19. maja 2009. godine u Sarajevu.

Sve kad bi i predsjednik Donald Tramp (Trump) sutra gostovao u Beogradu, izgovorio bi te iste Trumanove riječi. No, Putinova Rusija blijedo imitira američku holivudsku paradu. Kao, pomaže Srbiji “na isti način”, iako se na kraju sve svede na tugaljive cifre.

Pravovjernost i entuzijazam

Uglavnom srpski entuzijazam premašuje ruske petrodolare. Ta pomoć je toliko “velika” da Srbiju već nazivaju malom Rusijom na Balkanu. Iznad svega, to je pomoć koja ne emancipira politički, ekonomski  ili kulturno - kako je to radila Amerika u Evropi sve do 1989. godine, a u Bosni još i danas. 

Iako naširoko religiozna i zemlja koja se zalaže za slobodu svih konfesija – Amerika nije u bivšoj Jugoslaviji gradila crkve i druge vjerske hramove, već je pomagala začeće liberalne demokratije. Rusiju, izgleda, interesira “pravovjernost”.

Putinu je, zato, odgovarala politička koreografija iz hrama Svetog Save u Beogradu. Iz Moskve najavljuju i izgradnju ruske crkve u Banjoj Luci. No, Rusi, napisao je Dostojevski, nisu najbolji vjernici, navodeći da su od svih ljudi na svijetu njegovi sunarodnjaci najviše skloni ateizmu; malo im za nevjeru treba.

Karl Gustav Jung (1875-1961), uz Frojda najčuveniji psiholog, koji je Amerikancima (CIA-i) pomogao da razotkriju Hitlerov psihološki profil, na pitanje vjeruje li u Boga, rekao je da je kao dječak išao u crkvu i vjerovao u Boga.

- A sad nema potrebe da vjerujem. Sad znam (da postoji) - rekao je Jung.

Tako je to! Oni koji znaju, a znanje bi trebalo biti krajnje odredište svake religije, ne moraju se stalno dokazivati odlaskom u crkve ili džamije.

NA VRH