Neki od najslavnijih njemačkih brendova ne mogu se pohvaliti svojom prošlošću. U toku Drugog svjetskog rata su podržavali fašističku ideologiju i masno zarađivali na njoj. U fabrikama kao što su „Kodak“, „Nestle“, BMW, „Bajer“, IBM i „Simens“ su otpustili sve Jevreje, a u većinu njihovih postrojenja su dovođeni zatvorenici iz koncentracionih logora kao radna snaga. BMW je oborio rekord jer se smatra da je čak 50.000 zatvorenika radilo u njihovim fabrikama.

 Zatucani fašista

Farmaceutski gigant „Bajer“ je zaradio velike novce na proizvodnji gasa Zyklon B koji je korišten u gasnim komorama, a te iste gasne komore je projektovao i izgradio „Simens“ i to koristeći zatvorenike kao radnu snagu. Također se vjeruje kako su 4 od 5 radnika u „Volkswagenovoj“ fabrici bili zatvorenici iz Aušvica.

Decenijama kasnije, u živopisnoj Bosni i Hercegovini, po uzoru na nacističke, otvarani su koncentracioni kampovi. Europljanin i intelektualac Dragan Čović te 1993. godine kao generalni direktor preduzeća SOKO Mostar šalje zahtjev Josipu Praljku, tadašnjem zamjeniku upravitelja kampa Heliodrom, da se "za potrebe Zrakoplovne industrije SOKO Mostar omogući izuzimanje deset zatvorenika, a sa ciljem obavljanja određenih poslova". Zahtjevu je, naravno, udovoljeno.

Aluminijski kombinat Mostar, u to vrijeme ga je vodio zatucani fašista Mijo Brajković, primjenjuje nacističke tekovine u punom kapacitetu. Prvo su s posla izbačeni svi Srbi, nedugo nakon toga i Bošnjaci. Dovoljno je samo reći da je nad kapijom ulaza u „Aluminij“ stajala tabla: “Zabranjen ulaz Srbima, Bošnjacima i psima.” Ovaj grozni natpis ne zahtijeva nikakva dodatna pojašnjenja.

Sve gore pobrojane njemačke kompanije su doživjele potpunu katarzu, sve su isplatile, neke čak još isplaćuju, ogromne novce na račun odštete žrtvama Holokausta. Sama kompanija „Nestle“ je 2000. godine uplatila 15 miliona dolara na ime Jevreja koji su otpušteni s posla.

 Šta je s odštetom Bošnjacima i Srbima

Ko je isplatio odštetu otpuštenim Srbima i Bošnjacima iz „Aluminija“? Ko ih je pitao kako su? Da li su današnjim uposlenicima „Aluminija“, koji tako glasno kukaju i zapomažu nad svojom sudbinom, ikada pale na pamet sudbine ovih ljudi? Zašto tih devedesetih godina nisu kukali i zapomagali, zašto nisu izašli na ulice i blokirali ih u znak protesta što se njihove kolege otpuštaju s posla? Ako to tada nisu uradili, zašto onda danas blokiranjem ulica očekuju našu pomoć? Današnji uposlenici su suvlasnici kapitala preduzeća, a to pravo je oduzeto Srbima i Bošnjacima.

Ko god je devedesetih pristao na Bobanovu, Brajkovićevu i Čovićevu poslovno-nacionalističku logiku ne zaslužuje našu empatiju, a naročito ne naše pare iz budžeta.

Realno je humanije i pravednije da Federalna vlada te novce, kao odštetu, uplati otpuštenim Srbima i Bošnjacima i neka njihovim domaćinstvima da struju ispod tržišne cijene, a ne „Aluminiju“. „Aluminij“ neka plaća struju skuplju od tržišne. Za kaznu i kao odštetu.