Sjajan nastup bh. košarkašica na Eurobasketu ima daleko veći značaj i od samog historijskog petog mjesta i plasmana u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo.
Pobjede „Zmajica“ dašak su pozitivne energije, optimizma i zajedništva koje su društvu, godinama politički ubijanom i utučenom nepravdom, kriminalom, nesposobnošću i beščašćem, bili prijeko potrebni.
Upravo su se najodgovorniji za takvo stanje, u želji za samopromocijom i lešinarenjem na tuđem uspjehu, utrkivali u čestitkama reprezentaciji i nuđenju pomoći i nagrada.
Košarkašice i stručni štab, koji su rezultat pripremali u krajnje skromnim uvjetima, s gotovo nikakvom podrškom države, očitali su im brutalnu lekciju, poručivši im da se sada, nakon što je uspjeh već postignut, manu nagrađivanja i „pomaganja“ te da taj novac, umjesto toga, usmjere u omogućavanje budućih uspjeha, odnosno razvoj omladinskih škola i klubova.
Drugim riječima, da investiraju u razvoj institucija koje će svakom pojedincu u ovoj zemlji pružiti mogućnost da u najvećoj mjeri realizira svoj potencijal i znanje. Koliko smo tek uspjeha mogli postići da na ovoj filozofiji gradimo državu, umjesto što nam raznorazni politikanti državu tretiraju, prije i iznad svega, kao sredstvo ličnog prosperiranja, a društvo, pojedince i institucije, ako ih zbog uskih interesa sistemski i ne uništavaju, onda ih u najboljem slučaju prepuštaju samim sebi.
„Zmajice“ su nam, za društvo razapeto etničkim, vjerskim, familijarnim i klanovskim kriterijima uspjeha i napredovanja, dale svakako i pouku da uspjesi dolaze onda kada nam jedini kriteriji postanu znanje i sposobnost - samo sastavi najbolji tim ljudi i pusti ih da rade ono što znaju.
Zar je važno kako se neko zove ako pogađa za sve nas? Možda naše sjajne djevojke i stručni štab neće sami zakrpiti ranjeno i raspuknuto bh. društvo, ali su nam barem na moment vratili prijeko potrebnu pozitivnu energiju te, i u simboličkom i praktičkom smislu, pružile vrijedne lekcije u kojem pravcu trebamo svi zajedno krenuti.
