Helikopteri Oružanih snaga Bosne i Hercegovine još su u hladovini hangara, bez obzira na to što su ovih dana mogli biti mnogo korisniji na drugim mjestima. U Hercegovini gori na više mjesta, vatra ovog puta nije birala po nacionalnom ključu, ali letjelice ostaju mirne.

Zahvaljujući Miloradu Dodiku, „selo gori, a baba se češlja“. Gori i tamo gdje su Bošnjaci i gdje su Hrvati u većini, ali Dodik je dosljedan... Narodu ne treba pomoći.

I možda nakon svih eskapada Milorad Dodik, čovjek koji očigledno odavno blizu sebe nema kompas, nikoga i ne čudi, ali zanimljivo je vidjeti kako se ponašaju neki njemu bliski ljudi.

Plač bez suza Šefika Džaferovića i Željka Komšića je konstanta. Ruku na srce, tu niko i ne očekuje pomake. Oni kao po pravilu ne mogu ništa i spriječeni su i tu je sve jasno.

S druge strane, ne zna se čime je spriječen Dragan Čović, prvi u Hrvata, pa da javno ili barem tajno zamoli Dodika da zažmiri i dopusti let helikoptera iznad, recimo, Širokog Brijega.

Nezvanična koalicija između Čovića i Dodika mnogo puta do sada je potvrđena, ali da je jedan od igrača toliko inferioran u cijeloj priči, tek sada se vidi. Čak je Čović bio spremniji zatražiti kanadere iz Hrvatske nego „stati na žulj“ Dodiku.

Kako sada stvari stoje, ili kanaderi iz Hrvatske ili kiša mogu pomoći. Od ovih na vlasti malo je hljeba.