Dok prvo jače zahlađenje u avgustu najavljuje zimu, a izvještaji zdravstvenih ustanova potvrđuju da smo u novom valu pandemije koronavirusa, penzioneri su pred novim izazovima. Troškovima za hranu, redovnu mjesečnu terapiju i račune, čiji su uredne platiše, trebaju pridružiti i one za ogrjev te skupe terapije u slučaju da ne budu mogli izbjeći opaki virus, koji već dvije godine cijeli svijet zavija u crno.

Ne postoji racionalno objašnjenje kako da prežive ti majstori preživljavanja, koji su se i do sada na različite načine dovijali da opstanu u vremenima stalnih, postepenih, „puzajućih“ poskupljenja, dosadnijih i od koronavirusa.

Kako kada je za mjesečnu potrošačku korpu potrebno šest njihovih penzija!? Kako kad od 425.962 penzionera u FBiH njih 60 posto nastoji preživjeti sa 382 KM!? Kako kad su poskupljenja koja gledamo vlastitim očima statističkim zavodima bila nevidljiva, pa u ovako teškoj godini nije bilo osnova ni za minimalno povećanje, usklađivanje penzija s rastom troškova života!? Dok iz Saveza udruženja penzionera FBiH poručuju da je voda došla do grla i vape za tih 15 KM, koliko bi iznosilo povećanje minimalnih penzija od pet posto, Vlada FBiH za njih nema para.

Od posljednjeg intervjua, koji je 27. septembra 2003. prvi predsjednik nezavisne BiH Alija Izetbegović dao iz bolesničke postelje, prošlo je blizu 18 godina, ali bi se članovi novokomponirane elite trebali sjećati njegove posljednje poruke.

- Neka Vlada pripazi penzionere i radnike. Neka uvedu progresivne poreze na visoke plaće, jer nije pošteno da neko za jedan dan zaradi cijelu penziju. Tako BiH ne može opstati - poručio je tada Izetbegović.

Dok Sarajevo svjedoči „svadbi stoljeća“, događaju tokom kojeg su se isprepleli državni protokoli i privatno vjenčanje i slavlje, luksuz elite i oduševljenje puka koji je prati, pitanje je kako bi rahmetli Izetbegović reagirao da čuje da borba penzionera za 15 KM traje već mjesecima.