Nije sporno što, plašeći se kazne zbog "izdaje" na izborima, opozicija u manjem bh. entitetu slijepo slijedi sve što Dodik izgovori, već što nastoji biti i glasnija i radikalnija u upornim i sve otvorenijim nasrtajima na državu.

Na posljednju odluku Ustavnog suda BiH da su šume imovina države, a ne entiteta, horski su kritizirali predsjednici PDP-a i SDS-a Branislav Borenović i Mirko Šarović, tražeći održavanje posebne sjednice Narodne skupštine RS, samo dan nakon što je to učinio i lider SNSD-a Milorad Dodik.

Poput eha zvučali su opozicionari iz RS dok su ponavljali još jednu u nizu presuda koje potvrđuju ono što je od Dejtona jasno - da BiH nastavlja svoj pravni kontinuitet i da u ovu državu niko ništa nije "unio" pa da bi iz nje, kada mu se to prohtije, mogao iznijeti.

Na stranu sada koliko su entiteti o šumama koje pripadaju svima vodili računa i što u njima vide samo trupce i kvadratne metre, ali zabrinjava svakodnevno nadglasavanje stranaka u RS o narednim potezima iz entiteta, u kojem su utihnuli glasovi razuma, a ne čuju se ni pitanja kuda sve vodi.

Šta bi mogla proizvesti najavljena odluka o „poništavanju svega što je van Ustava BiH“, namjeravaju li poslanici u RS preuzeti ulogu Ustavnog suda ili visokog predstavnika pa odlučivati šta to nije u skladu s Ustavom!? Hoće li napraviti i taj kritični korak nakon što na papiru „ponište“ državu BiH?

Građane za sada od velikih riječi i ratnih bubnjeva više brinu cijene i predstojeća zima, ali ne tako davno neko ih je uspio gurnuti u rovove. Izlaz iz političkog ćorsokaka, ekonomske, zdravstvene i socijalne katastrofe i dugogodišnje pljačke teže je ponuditi, pa se bahatim, a nekompetentnim vlastodršcima možda i čini lakšim da budućnost upropaste i narednim generacijama.

Prilika je ovo da i političko Sarajevo pogleda dalje od Kozije ćuprije te ponudi odgovor koji neće podrazumijevati „borbu“ iz kabineta niti prihvatanje (pred)ratne retorike i oslanjanja (samo) na međunarodnu zajednicu.