"Državni policajci imaju najniže plaće", "Nemamo ni osiguranje", "Država nas uporno ignorira", "Čuvamo ljude koji nam okreću leđa", "Kako preživjeti od 800 KM", samo su neki od apela koje upućuje Sindikat državne policije.

I tako je već godinama. Kume i mole. Apeliraju, upozoravaju... Vlast se zabavila o svom jadu, ali uz uredna primanja iz udobne fotelje.

Za svoj nerad plaćeni su i previše. Međutim, na primanjima, kada je u pitanju državna policija, pokazali su sav bezobrazluk i nemar. Oglušili se i zaboravili.

Ni prstom da mrdnu da riješe agoniju ljudi koji godinama nose glavu u torbi. Od pripadnika Državne agencije za istrage i zaštitu, do Granične policije i Direkcije za koordinaciju policijskih tijela…

Jednom riječju - sramota.

Jer kako drugačije opisati situaciju u kojoj kantonalni policajci imaju dvostruko više plaće od državnih, a federalni skoro trostruko?

Državni mesožderi i uhljebi, budžetlije s debelim novčanicima, s druge strane sve nijemo posmatraju. Uzaludni su i protesti u državi u kojoj granični policajci rade za plaću kasirke u nekom trgovačkom centru.

I dok apeliraju, upozoravaju, vrijeme curi. Ne čudi onda podatak da ih godišnje na desetine napusti službu. Idu dalje, mnogi iz države.

I pametnom dosta. Država treba i mora da se stidi. Bez državne policije ne bi bilo ni države!