Dok sve evropske zemlje razmišljaju o zalihama plina, snabdijevanju hranom i gorivom, planiraju kako što bezbolnije prebroditi zimu, a građane poštedjeti novih komplikacija ruske agresije na Ukrajinu, u BiH se vlasti bave samima sobom.

Država je paralizirana zbog gužve na ulaznim vratima u Vijeću ministara, prebrojavanja, kadroviranja, nastavka nakratko prekinutih planova o podjeli njene imovine, ali i stotinu nametnutih, potpuno irelevantnih tema koje služe samo za međusobno političko cipelarenje.

Još otkako je SDA shvatila da bi mogla bez vlasti, te nepresušne sehare koja je godinama gojila razne budžetske i vanbudžetske trutove, naslušali smo se rasprava o izdajama i prodajama, da nam (tek?) sad treba širok patriotski front, intenzivirane su na koncu i diskusije o novogodišnjim jelkama i djeda mrazovima, koje su valjda trebale zbiti redove sve siromašnijih i dezorijentiranijih Bošnjaka, a stigli smo, halal vjera, i do mjerenja jačine razglasa i ličnih dojmova o novogodišnjem koncertu „Dubioze“.

Haos na političkoj sceni i u medijima povremeno stvara dojam kao da smo u nekoj postratnoj ili godini nakon neke velike nesreće - što se, istina, može reći za rezultate vladavine etnonacionalista - pa sada svako, sa svih strana, ima upozorenje i preporuku i baš on zna bolje kako ići naprijed i sačuvati državu. A tu gdje jesmo, dovedeni smo zahvaljujući upravo njihovim zaslugama i načinima na koje su „čuvali“ državu.

Zato će, kao i sva dosadašnja, i posljednje upozorenje iz Međunarodnog monetarnog fonda otići u vjetar. MMF najavljuje da će i 2023. godina biti teška za većinu globalne privrede, da će trećina svjetske ekonomije ući u recesiju, ali da će i stotine miliona stanovnika država koje i ne budu u recesiji itekako osjetiti sve njene posljedice.

Još od početka pandemije, a posebno rata u Ukrajini, sve procjene govore da hrana, uz energente, postaje ključna, ali mi nismo planirali ni marku za jesenju sjetvu, a o proljetnoj još i ne razmišljamo.