Republika Srpska, pod vladavinom Milorada Dodika, vjerovatno je najneprijateljskije mjesto za novinare na prostoru bivše Jugoslavije. Novinari u ovom entitetu, ako su nelojalni, imaju, između ostalog, i čast da im u lice prijeti, vrijeđa ih i omalovažava sam lider Milorad Dodik, da im poručuje kako nisu dobrodošli u državne institucije, da on nije muškarac za njih. Također mogu pokupiti i batine, uključujući teške tjelesne povrede. Krivični procesi protiv njih su nerijetki, a uz sve to gratis dobivaju i etikete stranih plaćenika i domaćih izdajnika.

Odlučio se Dodik da to sve dodatno pojača i zakonski uokviri, pa je u pripremi vraćanje klevete u Krivični zakon RS i drakonsko pooštravanje kazni u slučaju osude, koje mogu ići i do 50.000 KM. Ako mislite da je cilj ovog zakona utjerati novinarima strah u kosti i potencijalno uništiti medije koji bi se drznuli biti neposlušni, potpuno ste u pravu.

I sve se ovo dešava u srcu Evrope, naočigled međunarodne zajednice. Da nije tako, da naši vlastodršci mogu do kraja usvajati zakone za kojima im srce žudi, 50.000 KM bi, vjerovatno, bilo malo – zatvori za novinare i ukidanja medija bili bi poželjnije oružje.

Stoga, ovo je ispit za Bosnu i Hercegovinu, ali posebno za Republiku Srpsku, u kojoj jedan čovjek suvereno vlada već dvije decenije, a opozicija se u međuvremenu samouništila – da li je društvo spremno spriječiti urušavanje i posljednjeg stuba koliko-toliko slobodne misle i drugačijeg razmišljanja u ovoj zemlji – medija.

Jer, ako ovo prođe, teško da će iko više moći vjerovati u bajke o liberalnoj demokratiji i slobodnoj zemlji.

A Dodik ko Dodik. Veli, ako ne lažete i ne klevećete, nema za šta da brinete. Reče on, oličenje istine i gospodskog govora.