Svako malo Nenad Janković, poznatiji pod umjetničkim imenom Nele Karajlić, dospije u centar pažnje sarajevske javnosti. Ima on taj običaj, kaže nešto o svom bivšem gradu Sarajevu, pa onda Sarajevo danima i sedmicama nadugo i naširoko raspreda o Neletu, njegovim izjavama, liku i (ne)djelu.

Najnoviji povod obračuna Neleta sa Sarajevom i Sarajeva s Neletom bila je objava njegovog bivšeg partnera u „Zabranjenom pušenju“ Davora Sučića Sule, a sve to je bilo začinjeno gostovanjem Neleta u emisiji „Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića i novim „kontroverznim“ izjavama.

No, umjesto analiziranja Neletovog lika i (ne)djela i njegovih izjava, da ovdje priupitam – a što se mi, uopće, bavimo Neletom? Po čemu je on tačno danas, ljeta Gospodnjeg 2023., relevantan. Dobio je Nobela, napravio neko epohalno djelo, šta tačno?

Šoubiznis je branša u kojoj većina zvijezda ima vrlo ograničen rok trajanja. Rijetko ko uspijeva ostati zanimljiv i zadržati inspiraciju kroz generacije. Većina ih ispuca svoju energiju i popularnost, nestane sa scene te se krene baviti drugim poslovima, a njihovi snimci i priče o njima ostaju u historijskim arhivima.

Nele Karajlić je fenomen osamdesetih, kao što je na svjetskoj sceni bio Džon Melenkamp (John Mellencamp). Ko je Džon Melenkamp? Eh, upravo tako. U međuvremenu su se stvorile stotine novih muzičara i zvijezda.

Nakon ere TLN-a i „Zabranjenog pušenja“, Nele je napravio još jedan solidan album „Ja nisam odavle“ 1996. Od tada, praktično ništa. Izigravao je klauna po bini za Kusturicine kratkotrajne muzičke projekte, neuspješno pokušavao oživiti svoj humoristički rad u Beogradu i, manje-više, to je sve. Doduše, pisao je i neke knjige, hit je bio "Fajront u Sarajevu", no knjiga je očajno loše napisana, pa teško da Nele kao autor zavređuje neku pažnju.

I zašto bi nam toliko trebali biti važni mišljenje, pogledi, motivi nekog ko na vrhuncu nije tri decenije?

Možda to više govori o nama samima nego o Neletu. Sarajevo se kulturno hiberniralo u osamdesete, u dane stare slave od kojih i dalje živi, ne miče od svojih "idola", sluša jedne te iste pjesme, gleda jedne te iste filmove i ne pomjera se s mjesta pola stoljeća. A život prolazi!