Uvjet življenja u ljudskom društvu počiva na poštivanju određenih pravila ponašanja. Ne možete ljude na ulici udarati, pljačkati, obijati im stanove, polijevati ih supom u restoranu ili psovati majku iz čista. To jeste, možete, samo u tom slučaju suočavat ćete se s posljedicama - verbalni sukob sigurno, fizički sukob moguće, zatvor izvjesno, a društvena izolacija i sramota i na vas i na vašu porodicu nesumnjivo.

No, šta bi bilo kada sudovi takve pojedince ne bi kažnjavali i adekvatno sankcionirali? Drugim riječima, kada država ne bi obavljala svoju funkciju i zadaće zbog kojih prvenstveno i postoji. Naravno, građanima ne bi preostalo ništa drugo, nego da sami uzmu sudbinu u ruke i obračunaju se s pojedincima koji im ugrožavaju sigurnost i narušavaju društveni sklad. Jasno je da s njima na slobodi i s odbijanjem da promijene ponašanje mirno ne možete živjeti.

Isti je slučaj s Miloradom Dodikom. On već godinama provodi nasilništvo nad državom BiH i građanima ove zemlje. Otvoreno krši Ustav, usvaja neustavne zakone, negira genocid... Šta negira, psuje ga... A da ne spominjemo tek brojna koruptivna djela za koja se sumnjiči. I sve to siledžijsko, kriminalno, anticivilizacijsko ponašanje protječe bez bilo kakvih sankcija.

Dakle, nije problem u Dodiku, problem je u onima koji ne ispunjavaju svoju osnovnu ulogu – ulogu države. A to je, prije svih, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, koje godinama drži širom zatvorene oči na sva Dodikova bjelodana krivična djela počinjena nerijetko u prijenosu uživo.

Ipak, u slučaju Dodika, kao i većine siledžija, jasno je da se on promijeniti neće. Nasilje će svoje prosipati dok god mu bude prolazilo da ga prosipa i dok god mu se ne uzvrati istom mjerom. Neće se umiriti, smiriti, nemoguće ga je resocijalizirati, na pružene ruke uvijek će pljuvati i jedini preduvjet za stabiliziranje društva je njegovo uklanjanje iz politike i pozicija moći.

Dakle, sad je i pticama na grani jasno, a čini se i europarlamentarcima – mirne Bosne nema i ne može biti s Dodikom na bilo kakvoj poziciji moći.